Rabu, 30 April 2014

Homemade hren!


Zašto kupovati hren, odnosno namaz od hrena kada ga možete napraviti sami, ipak je to samonikla biljka!
Sastojci
hren
sol
Hren se nariba na sitni ribež, malo se posoli, zalije se vrelom goveđom juhom ukoliko kuhate juhu ili povrtnom kockom za juhu koju prokuhate u decilitru vode, dobro promiješajte i voila -savršen dodatak kuhanom mesu i narescima je gotov u tren oka!
---------------------------------------

Horseradish spread
Why buy horseradish spread when you can make it yourself, I mean it's a wild plant, it grows everywhere

Ingredients
horseradish
salt

Finely grate the horseradish with a grater, add salt, pour it with hot beef soup or vegetable stock cube boiled previously in a deciliter of water, stir it and voila-perfect addition to cooked meat and cold cuts is done in the blink of an eye!

The Diaries: Tetkino dite


"Mjesto ti je na traci, za kasom u nekom supermarketu!", razmišljam dok na balkonu sjedim zavaljena u fotelju od ratana, a suze mi teku niz lice. Buljim u strop, pokušavajući suzbiti plač jer zaboga više nisam dijete. Ali ne mogu si pomoći, bijesna sam na kursor koji nemilice blinka. Kao da nikada nisam pisala, više ne znam značenje pojma tekst. Nije da mi je mozak prazan, dapače pun je ideja. Doslovno ne mogu prestati pisati, ne mogu zaustaviti ovu bujicu govana koja izlazi iz moje glave i prelijeva se u laptop. Posve sam sigurna da sam luda i da sam takva šizofrena zapravo umislila da znam pisati i da posjedujem talent i u skladu s time jedino što bih zapravo trebala raditi je biti blagajnica u supermarketu. Jer koji mi je kurac, kakva je to idiotska ideja da bih trebala pisati? Pa ja sam potpuni promašaj. Nije da sam nesigurna u svoj tekst. Štoviše, ja sam potpuno sigurna da je on katastrofalno loš. Posve ignorirajući predivan prizor ispred sebe- rascvjetala golema stabla koja skrivaju zgradu ispred moje stvaraju fin ugođaj, posve drugačiji od onog koji bi inače stvarao neki novozagrebački kvart. Sjedim nonšalantno, onako kako sjedim kada me nitko ne gleda- lijeva noga mi golo ispada iz dugačke svilene zelene suknje na pod dok je desna skvrčena u koljenu i čvrsto se upire o fotelju. Veseli me pomisao da mogu skvrčiti nogu, budući da je to radnja koju moja bolna koljena rijetko mogu.

Tako je i Š., od čijih bedara gotovo da sam potekla, vječito hodala u dugim suknjama i širokim košuljama. Š. je isto jednom bila mlada, šepava umjetnica, prije nego je u potpunosti prestala hodati i u skladu s time baviti se svime čime se bavila: od kuhanja, bavljenja vrtom, šivanja, slikanja i vezanja goblena do iscjeljivanja… joj ne mogu se uopće sjetiti čime se sve bavila. Š. je uvjerljivo jedno zaista posebno biće na ovoj planeti. Bila je jedno od one djece na koju bi danas nalijepili naljepnicu indigo dijete ili kakvu već new age pizdariju od epiteta. Jednom je pala s terase kad je bila tek mala djevojčica. Samo se ustala i nastavila igrati. Kada je imala 16 dobila je dijabetes, ali doktori to nisu otkrili sve dok nije krenula na fakultet. Do tada joj je bolest već posve uništila organizam. Ubrzo se dijabetesu pridružio artritis i tko zna kakve sve bolesti. Ja  zapravo ne znam od čega ona sve boluje jer nikada nisam mislila da ona zaista jest bolesna. Nikako mi nije  bilo jasno zašto tako teško hoda. Za mene, ona je bila potpuno zdrava. Š. je zbog bolesti odustala od fakulteta i vratila se roditeljima u Dalmatinsku Zagoru. Žena koja je proputovala pola svijeta, pročitala sve knjige ikad napisane, bavila se s milijun stvari,  imala energiju i strast deset žena, ona za koju je san bio gubitak vremena...ta se vratila u tu malu kutiju od ljudskog uma zvanu Dalmatinska Zagora! Koliko života, koji je doslovno isijavao iz nje poput zraka svjetlosti je moralo odjednom stati, sakupiti se, smežurati u tom mladom nemoćnom tijelu? Ipak, ona kao da nije bila nesretna jer je njen život odjednom stao. A bogami i ja sam guštala. Toliko sam voljela svoju Š. da nisam mogla bez nje ni sekunde. Roditelji su me stoga znali ostaviti po pola godine i više na selu. Kako smo se samo dobro zabavljale. Šivala mi je odjeću, pekla kolače i organizirala rođendanske zabave. Jednom mi je sašila identičan komplet kao onaj što ga je imala djevojka u spotu za pjesmu "Lambada". Dobro sam uvježbala koreografiju i pola ljeta hodala samo u tom kompletiću, naravno bosa jer je Š. uvijek govorila da je najzdravije hodati bos. Kada gledam unatrag  na svoje djetinjstvo provedeno u Dalmatinskoj Zagori, mogu sa sigurnošću reći da sam bila zaista sretno dijete. Š. me  odgojila, naučila svemu što znam i uvelike od mene stvorila ono što jesam danas. Da se razumijemo, ja volim svoju majku i ona se jako dobro brinula za mene, ali Š.... Š je gotovo kao da sam dio njenih kostiju. Prošla je kroz sve moguće sekte i vjerske organizacije koje postoje, zabrijala na sve vjere koje poznajemo i u skladu s time često bila iznimno neposlušan pacijent, onaj koji vječito eksperimentira s lijekovima i prehranom. Tako se Š dovela do toga da je sada, s gotovo 50 godina, u kolicima i živi u domu za starije i nemoćne. Ipak, ja joj uvijek kažem, da je imala drugu priliku, učinila bi opet sve isto, jer je ona jednostavno takva. "Ti si ljubavi jednostavno takva, ti si moja tetkica!", tepam joj od milja. Mama poludi kad me čuje pa se dere: "Ma tiii, tetkino dite. Iste ste. Ko' da te ona rodila! Samo sranja radiš ka' i ona!"


Razmišljam o:

O vremenu
Kao da nisam bila prisutna pola svoga života, ma većinu čak, kao da sam prespavala sve te godine. Gdje li sam ja bila sve ovo vrijeme? Osjećam se kao da nisam ništa naučila, kao da nikada u životu nisam pročitala knjigu ili pogledala film. Ne znam geografiju, za matematiku sam potpuni idiot, politika me ne zanima. Dapače, mislim da je iznimno štetna i nepotrebna! Teško se u potpunosti mogu uključiti u ijednu raspravu! Ne snalazim se u imenima redatelja, glumaca, pisaca, pjesnika, slikara, političara, znanstvenika, knjiga, filmova, kazališnih predstava... Ja ne znam baš ništa o ničemu. Osjećam se kao potpuni idiot. Čak i svojih tekstova se ne sjećam nakon svega par tjedana, a toliko sam u njima dok ih pišem, izgaram u njima i prisutna sam u svakoj rečenici i svakom slovu, dobro onoliko koliko mi prokleta disgrafija dopušta (a često i ozbiljan manjak sna ili napušenost)

O djevojčici
"A njoj je svejedno. Bitna je njena sreća, njeno zadovoljstvo. Da ostane večno mlada devojka koja može sve i koja ima neograničenu energiju koju crpi iz lepote življenja."

O gladi
Gladna je naša duša, a mi hranimo svoje tijelo, drogiramo se, jedemo, pijemo, seksamo, a duša je i dalje prazna...


-tužna, željna ljubavi i pretjerano samokritična




O pisanju
Nekad dok pišem osjećam nalet adrenalina. Osjećam kako kapljica znoja sporo curi niz moja leđa. Ipak, mrzim sve svoje tekstove, pogotovo one stare. Povratila bih si u usta koliko sam neinteligentna u svojim starim tekstovima. S. na to kaže ovako: "Sve je to dio jednog logičnog napretka. Ne tuci se u glavu zbog bivših tekstova. Normalno je da ti više nisu bomba jer ti jednostavno više nisi tamo. Ali gledaj na njih kao na slatke podsjetnike na neku bivšu C."


O zdravlju
"Kritiziranje kao stalan oblik razmišljanja često donosi artritis" kaže Louise Hay. Treba kritizirati, ali s dobrom emocijom! Loša emocija vodi degradiranju i uništavanju samopouzdanja, a dobra vodi napretku.
Hay kaže još ovako:
Strah i psihičke napetosti mogu stvoriti čireve i bolne noge! (artritis)
Sve bolesti dolaze od nemogućnosti da se oprosti!
Ono što odašilješ vraća ti se natrag!







Love C.
xoxo

*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.

photos:

Namaz od medvjeđeg luka-ljekovit,a ukusan!


Sastojci: 
medvjeđi luk
maslinovo ulje
parmezan
sol (tip: hrana je uvijek ukusnija kada se sol stavi na kraju)
Narezati medvjeđi luk, staviti u blender, dodati maslinovo ulje, parmezan (na dva veća pušleka ide pola deci maslinovog ulja i jedna vrećica parmezana) i soli po želji. To se sve fino izmiksa prema željenoj gustoći, ako nije dovoljno mazivo dodati jos maslinova ulja.
mozete ga servirati s pohanim tofuom

--------------------------

Wild garlic spread-healthful but tasty!


Ingredients

wild garlic
olive oil
parmesan
salt (tip: food always tastes better when you put salt at the very end)



Slice wild garlic, put it in a blender, add olive oil, parmesan cheese (put half deciliter of olive oil and one Parmesan bag on two larger bundles of wild garlic) and salt to taste. Blend it all well to desired thickness, if it's too thick add more olive oil.
you can serve it with fried tofu

Selasa, 29 April 2014

Rihanna for Vogue Brazil May 2014 by Mariano Vivanco



Read more »

Upoznajte Mej, balkansku Wasted Ritu koja se skriva iza omiljene Facebook stranice izgubljene balkanske mladeži- Muzej sjebanosti!



Imaju i Balkanci svojuWasted Ritu!! Ona se zove Mej, dolazi iz Bosne i skriva se iza nečega što se zoveMuzej sjebanosti! Obožavat ćete njen mozak! Pročitajte sve o sjebanosti, umjetnosti i sjebanosti u umjetnosti u recima koji slijede!




     Fashionbabica: Tko se krije iza Muzeja sjebanosti? Tko si ti ženo s tako zanimljivim    mozgom? :)
Mej:Ja sam Maida Ljubuškić, prijatelji me zovu Mej, najbolja prijateljica iz djetinjstva Majuhom, a neprijatelji vjerojatno pljuju i zasipaju kojekakvim pogrdnim riječima. A šta reći nego, mudrost je kad te pljuju a ti mirno ispijaš pivo i čekaš da im se osuše usta.
Fashionbabica:Kako tako genijalan mozak može imati neprijatelje?
Mej:Ma, svaka samoživa hodajuća vreća kostiju ima neprijatelje..koji pljuju po svemu i svačemu, a ne ostavljaju ništa za sebe.

Fashionbabica: ZaštoMuzej sjebanosti?
Mej: Sve je krenulo na nagovor meni dragih ljudi i danas taj muzej predstavlja moj bijeg, moju stranicu na kojoj svakodnevno pišem misli koje kipe i puštam posjetioce da uđu...
Fashionbabica:Koliko je svijet u kojem živimo sjeban i što misliš da je posebno sjebano u našem društvu?
Mej: Svi smo mi sjebani, samo su neki sjebaniji od drugih. Sjebanost vrijedi hiljadu riječi. A kad smo kod društva, ta sjebanost se može poistovjećiti sa Balkancima. Zašto su isti postali plastične kineske lutke s izloga, čijim umovima ‘gospodare’ političari, od čijih stomaka nas Bog i ne vidi. Što bi rek’o Meša Selimović, svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća.
Fashionbabica:Kako se othrvati sjebanosti?
Mej:Othrvati…muzikom, knjigama, odjebom u prirodu..






Fashionbabica:Planiraš li printati svojartna t-shirte, kape, šalice… Planiraš li proširiti svojart?
Mej:Da, već smo počeli sa magnetićima i bedževima za područje Bosne, a za područje Hrvatske zasada imamo samo majice, a namjeravamo proširiti printove na ostale artikle i slično.



Fashionbabica: Što te inspirira u tvom radu?
Mej:Kako već uobičavam reći, ja nemam inspiracije, ja sam iz Bosne. Jednom riječju, sve. Od ljudi koji i dalje gledaju na retrovizore, a ne kroz šoferšajbu pa do mladih ograničenih ljudi.
Fashionbabica:Što znači biti samoživa vreća sjebanosti kako piše na tvom Facebook pageu?
Mej:Samoživa…iz crtica moje mladosti kada sam bila velika poklonica punk-muzike, prijatelji su mi često uobičavali govoriti, samoživi i hodajući punk, a danas sam poklonica psihodelije, trip hopa, progresije pa je iz toga na neki način proizašla samoživa vreća kostiju i sjebanosti.




Fashionbabica:Je li sjebanost nužno loša po tvom mišljenju?
Mej:Ne. Ja sam od onih ljudi koji su pronašli udobnost u sjebanosti.
Fashionbabica:Smatraš li se umjetnicom, Internet aktivisticom ili samo djevojkom koja ispoljava van ono što joj je na duši /u glavi?
Mej: Umjetnost je danas precijenjena. Kada vidim tko sebe danas zove ARTistom, dođe mi da angažujem ARTiljeriju. Ja sam samo kojekakva kustosica koja piše ono što ljudi misle.

check out more @ https://www.facebook.com/pages/muzej-sjebanosti/479584942141853?fref=ts


----------------
Meet Mej, Balkan Wasted Rita who hides behind popular Facebook page of lost Balkan youth-Museum of fucked-up-ness!


miles davis, coffee and pissed off greyness of my city

Balkan also has itsWasted Rita! Her name is Mej, she comes from Bosnia and she is hiding behind something called Muzej sjebanosti ( The Museum of Fucked-up-ness) You will love her brain! Read all about fucked-up-ness, art and fucked-up-ness in art in the rows that follow!




Fashionbabica:Who hides behindMuzej sjebanosti? (The Museum of Fucked-up-ness). Who are you, woman with a brain so interesting? :)
Mej:I'm Maida Ljubuskic, friends call me Mej, my best friend from childhood calls me Majuhom and my enemies probably spit and throw all sorts of derogatory words at me. What can I say, wisdom is when they spit on you but you sit calmly drinking beer whilee you wait for their mouth to dry.
Fashionbabica: How can  a brain so brilliant  have enemies?
Mej: Well, every selfish walking bag of bones has enemies .. who spit at anything and everything not leaving anything for themselves.
when you're unhappy it makes some people happy


jealousy is a disease that infects the tongue

Fashionbabica:Muzej sjebanosti! Why?
Mej: It all started at the urging of my dear friends, and today the museum represents my escape, my page where I write daily thoughts that boil and let visitors in ...
Fashionbabica:How much is the world we live in fucked up and what do you think is particularly fucked up in our society?
Mej:We're all fucked, some just more than others. Fucked-up-ness is worth a thousand words. Speaking of society, that fucked-up-ness can be identified with the Balkan people because those same people become plastic Chinese dolls from the shop window, whose minds are 'mastered' by politicians, from whose stomachs even God can't see us. Like MesaSelimovic would say, everyone thinks he/she will outsmart the others and there lies our misfortune.
Fashionbabica:How to resist fucked-up-ness?
Mej: Resist? With music, books, getting the fuck away in the nature ..


not all educated is literate

weather forecast;  rain of self-conscious people,  rain of hypocrites,  rain of pulsating shit

Fashionbabica:Do you plan to print your art on t-shirts, hats, cups ... Do you plan to expand your art?
Mej: Yes, we've already started with magnets and badges for Bosnia and as for the Croatian market for the time being we only have t-shirts, but we plan to expand prints on other items and such.



Fashionbabica: What inspires you in your work?
Mej: As I say, I have no inspiration, I'm from Bosnia. In one word, everything. From people who still look to the rearview mirrors, and not through the windshield to limited young people.
Fashionbabica: What does it mean to be self-centered bag of fucked-up-ness as it says on your Facebook Page?
Mej:Self-centered ... from the dashes of my youth when I was a great devotee of punk music, my friends often commonly told me I am self-centered walking punk, and today I am a devotee of psychedelic, trip-hop and progressive music so from it in some way derived selfish bag of bones and fucked-up-ness.


ask me one more time what the fuck is wrong with me and I won't stop counting until New Year's Eve
the world is full of cavemen who haven't moved away from their cave but still talk  about the magical lights of Las Vegas

Fashionbabica:Is fucked-up-ness necessarily a bad thing in your opinion?
Mej:No. I'm one of those people who found comfort in fucked-up-ness.
Fashionbabica:Do you consider yourself an artist, Internet activist or just a girl who puts out what is on her soul / in her head?
Mej: Art is overpriced today. When I see who these days calls himself/herself an ARTist, it makes me want to engage ARTillery.  I am just a curator who writes what people think.


check out more @ https://www.facebook.com/pages/muzej-sjebanosti/479584942141853?fref=ts




Senin, 28 April 2014

Okara&nešto drugačija grah salata!


Ovo je jedan od  uvjerljivo najlakših i najfinijih recepata u svemiru. Budući da nam luk svima teško padne na želudac, bolje je umjesto luka u grah salatu staviti poriluk. Okus je identičan, a samo jelo je puno "lakše". Uz grah salatu preporučam popečke od okare. Okara je nusprodukt u proizvonji tofua. 

------------------------

Okara& somewhat different bean salad

This is by far one of the easiest and most delicious recipes in the universe. Since the onions are pretty hard on our stomach, it is better to use leeks instead of onions in bean salad. The taste is identical, and the meal is much more "light". With bean salad I recommend okara patties. Okara is a byproduct in making tofu.

Na putu prema izgubljenom samopoštovanju part 3 - Krivnja i Strah + Top savjeti za boljenje kurca!

Glavni neprijatelji samopoštovanja su:

a) krivnja
b) strah (od osude)



Krivnja

Što je krivnja, koja je njena uloga, možemo li je se riješiti?

Krivnju osjećamo kada učinimo nešto loše ili nedovoljno dobro. Krivnju osjećamo kada pojedemo koji komad kolača previše ili se poseksamo s kojim partnerom previše ili kada nismo dovoljno nešto, dovoljno mršavi, uspješni, sretni, financijski potkovani... Postavlja se pitanje, kako naučimo osjećati krivnju? Neki kažu da je to židovski thing, drugi katolički, a treći da nam je to urođeno. Sveti Augustin, najzločestiji, najperverzniji svetac ikad, rekao bi da je to ljudska priroda- osjećamo krivnju jer smo grešni. A svi se dobro sjećamo i one stare bajke o Adamu, kurvi Evi i jabuci. U skladu s time, mi trebamo spasenje? Trebamo li zaista? Je li uopće moguće živjeti život bez krivnje? Je li moguće živjeti taj pravi život? Gdje se kupi taj pravi život? Krivnja je svugdje! Čak je i izbor između toga da li naručiti krumpiriće ili ne, moralno pitanje jer nam časopisi koji slave kult ljepote i mladosti nalažu da je krivo jesti krumpiriće. Sukladno s time, mi ćemo se zaista osjećati krivima svaki put kad ćemo jesti krumpiriće. Također osjećamo krivnju jer nismo dovoljno dobri roditelji, partneri, ne zarađujemo dovoljno, nismo dovoljno ambiciozni, trošimo previše novaca, preperverzni smo, predebeli, predlakavi, pre ovo ili pre ono...

No, gdje je uopće ta granica koja odjeljuje dobro od lošeg? Možda niti ne postoji! Uvjerite ljude da postoji i oni će činiti sve da se vrate na tu granicu, na tu ispravnu sredinu. Nietzsche je znao bolje kada je tvrdio da su naše moralne vrijednosti zapravo utemeljene na izmišljenim pričama, što ih čini postojanima otprlike kao što su postojani otpaci od prediva. Krivnja je zapravo suvišna. Odbacivanje krivnje neće prouzrokovati kaos. Mi se i dalje možemo ispričati za svoje loše postupke, pokušati ih nadoknaditi i promijeniti se, ali krivnja je suvišna. Zar ne bi bilo jednostavnije funkcionirati po principu: "Prihvati moju ispriku, ali ne i moju krivnju!" To se čini kao savršen život, ali nije li savršenstvo ionako ono čemu težimo dok se savijamo pod teretom krivnje.


Strah
Jako puno svog vremena posvećujemo razmišljanju o tome što nam ljudi govore, što misle o nama i da li nas osuđuju. Tako zapravo nastaje unutarnji kritičar ili OKO. Ono nastaje kao produkt straha od kritike, a kritika uvijek dolazi od strane drugih. Samokritika je samo djelovanje OKA koje je produžetak naših roditelja, škola, prijatelja, "prijatelja", partnera, crkava, policija, vojski, farmaceuta, televizije, novina… Strah od kritike ima jednu genijalnu svrhu- on nas drži pod kontrolom. Budući da nas OKO uvijek gleda, gleda u naš tanjur, u naš krevet i konačno naš mozak gdje se sve nedopuštene misli i roje, naše neprihvatljivo ponašanje je uvijek pod nadzorom. Unutrašnje OKO, pomoću svog glavnog alata – straha, dovodi nas u red. Ako se saživimo sa svojim OKOM, počnemo misliti kako je to OKO mi. Štoviše mislimo da je ono racionalno mi. Ali OKO nismo mi. OKO je zatvor, slušanjem OKA mi samo opravdavamo njegovo postojanje. Ali, čemu kada je ionako nasilno implementirano? OKO je jako onoliko koliko mu dopuštamo da bude jako. Ali istina je da ono zapravo može učiniti jako malo jer u konačnici ono je samo OKO. Dakle, može samo promatrati. Ostatak našeg bića slobodan je činiti što ga je volja.

Međutim, za strah + krivnju postoji lijek. Zove se indiferentnost, ravnodušnost ili boljenje kurca.

Top savjeti za boljenje kurca:

1. Ne obaziri se na ljude
Ljudi će ionako uvijek osuđivati. Dapače, osuđuje te (me) u samom ovom trenutku. Moramo shvatiti da nas neki ljudi ne vole, i zašto i bi! Tu ne možemo puno niti učiniti. Ne postoji način da nekog prisilimo ili da mu se dodvorimo pa da nam on poželi biti prijatelj. Štoviše, što si sigurniji/sigurnija u sebe i svoje stavove više ljudi će te cijeniti. Ono što ljudi zaista poštuju jest kada povučeš granicu i kažeš: "E, sad je dosta!". Možda im se takvo ponašanje neće svidjeti, ali što sad. Ti isti te nikada neće voljeti pa čemu se uopće truditi zadovoljiti ih. Osim pravih ljudi, tu su i ljudi s Interneta, čija je jedina svrha da hrane našu paranoju kako nas zapravo nitko ne voli i kako su tuđi životi bolji i oh toliko ispunjeniji. Hvala Bogu, to nije istina. Istina je da ljude zapravo boli kurac za našu egzistenciju, a kamoli da se zamaraju ovim ili onim našim postupkom. Jedan glupi komentar ili micanje s liste Facebook prijatelja, nije zaista ništa krucijalno za naš život. Svijet je velik, a mi smo mali i smijemo željeti, htjeti i pričati što god želimo /sve dok time ne štetimo nekom drugom/.


2. Nije nam niti potrebno da nas baš svi vole
Ne samo da neki ljudi ne znaju da postojimo, a neki drugi nas osuđuju, nego sve to skupa uopće nije bitno jer nije da nas netko tuče ili vrijeđa. Trebamo samo nastaviti živjeti svoj život. Što više ignoriramo duge, to bolje! Znate kako kažu, najbolja osveta je dobro/kvalitetno proživljen život/ “the best revenge is a life well lived”
3. Bitni su samo naši pravi prijatelji
Budući da većina ljudi ne zna za našu egzistenciju, a manjini se ne sviđamo, ostaje još grupa ljudi na koju bi se zaista trebali fokusirati, a to su prijatelji. Veze, bile one obiteljske, partnerske ili prijateljske funkcioniraju na čudan način. Jednom kad smo na poznatom terenu i osjećamo se sigurno, skloni smo drage osobe uzimati zdravo za gotovo i krenuti dalje kako bi impresionirali potpune strance. U nekom trenu ne trudimo se više impresionirati roditelje ili partnera nego recimo šefa. Kada impresioniramo šefa, počnemo i njega uzimati zdravo za gotovo i tako dalje, to je začarani krug apatije. Izgleda da uvijek nastojimo zadiviti i osvojiti nove ljude u životu umjesto da poradimo na starim odnosima, na odnosima s ljudima koji nas zaista poznaju i vole.



4. Oni koje boli kurac mijenjaju svijet, ostali ne
Umjesto da se fokusiramo na to što drugi misle, dakle na druge, možda bi bilo bolje da se fokusiramo na sebe, i na ono što mi mislimo i želimo. Pritom moramo znati da bilo da želimo dobiti onaj super posao ili otići na Mjesec, prepreka će uvijek biti, ali one nisu razlog da prestanemo raditi na onom što želimo. Fokus i rad ono su što nam je potrebno na putu ka onome što želimo. Pritom se moramo naučiti boriti s padovima.
5. Čini stvari za koje smatraš da su posramljujuće
Ovo je odlična vježba jer ako polazimo od činjenice da će nas ljudi ionako osuđivati, što zapravo imamo za izgubiti? Jedino možemo postati slobodniji i manje pod utjecajem OKA. To je kao da gradom prošećemo u odijelu klauna. Ljudi će nas osuđivati, ali se proći pored nas i konačno u potpunosti zaboraviti na naše postojanje.
6. Pomiri se sa svojom čudnošću i prihvati svoju čudnost
Ne ispričavajmo se zbog svoje čudnosti, neprilagođenosti, kako god to želimo nazvati, govorimo uvijek istinu, makar ona bila neugodna. Govorenje istine možda nam neće osigurati mnogo prijatelja, ali hoće one prave. Kažu da Clinton svoje poštovanje u politici može zahvaliti jednoj metodi: Ako te netko pritišće, ti ga pritisni dva puta jače. Ovo je puno bolje nego samo bivanje čudnim. Jasno je, nije pasivno agresivno i znaš iza čega stojiš. Ako te netko natjera da se osjećaš loše jer si neprilagođen/a ili čudan/a, ti napravi da se on osjeća loše što te tjera da se osjećaš loše!!

7. Zaboravi granice!
Just watch me” jedna od najpoznatijih fraza u kanadskoj političkoj povijesti, predivno opisuje moto na kojem se bazira ova točka. Nemojmo dopustiti ljudima da diktiraju kako bi trebali živjeti svoj život, ne prihvaćajmo lažne izbore. Hodajmo gdje želimo hodati! I ne slušajmo jebeno OKO.
8. Govori istinu!
Ne moramo biti pizde, ali svijet zaista ne treba još jedno konformistiško, beskičmenjačko govno koje izbjegava konflikt. Status quo će fino nastaviti egzistirati i bez nove porcije takvih individua.


Naš život je onaj život u kojem radimo sve što poželimo, sve dok ne škodimo drugome. Naravno, moramo biti svjesni posljedica. A sada obucimo nešto ružno, napravimo nešto glupo, izrecimo istinu na glas! Vratimo svoje samopoštovanje! Koga boli kurac?


--------------

On the way to the lost self-esteem part 3- Guilt and Fear + Top tips for not giving a fuck


Main enemies of self-esteem are :

a) guilt
b ) fear ( of condemnation )


Guilt

What is guilt, what is the role of guilt and can we get rid of it?

We feel guilt when we do something bad or not good enough. We feel guilt when we eat that extra piece of cake or when we have sex with too many partners lately or when we don't do something good enough, when we are not thin enough, successful enough, happy enough , when we don't have enough money ... The question is how do we learn to feel guilt? Some say it's a Jewish thing, another Catholic thing, and third say it's something innately in all of us. St. Augustine, meanest , dirtiest saint of all, would say it's human nature - we feel guilty because we are sinful. And we all remember that old fairy tale about Adam, the whore Eve and the apple. According to that, we need salvation! But do we really? Is it even possible to live life without guilt? Is it possible to live the right life ? Where do we go any buy the right life? Guilt is everywhere! Even the choice of whether or not to order fries, is a moral issue because magazines which celebrate the cult of youth and beauty dictate that it is wrong to eat fries. Accordingly, we will really feel guilt whenever we eat fries. We feel guilty because we are not good enough as parents or partners, we don't earn enough, we are not ambitious enough, we spend too much money, we are too perverse, too fat, too hairy, too this or too that ...

But where is the border that separates right from wrong? Does it even exist? Make sure that there is one and people will do everything to get back to that border, on the right path. Nietzsche knew better when he said that our moral values are actually based on fictional stories, which makes them about as solid as lint. Guilt is actually not necessary. Rejection of guilt won't cause chaos. We can still apologize for our bad actions, try to be better and change it, but guilt is redundant. Wouldn't it be easier to live according to the principle: " Accept my apology, but not my guilt ! " This seems too perfect, but is not perfection what one desires while bending under the weight of guilt anyway.


Fear


A lot of our time is dedicated to thinking about what people say to us, what they think about us and whether they condemn us. That's actually how inner critic or the EYE is cretaed. It occurs as a product of the fear of criticis and criticism always comes from the other side. Introspection is just an action of the EYE which is an extension of our parents, schools, friends, " friends", partners, churches, police, army, pharmaceutical industry, television, newspapers ... The fear of criticism has a brilliant purpose - it keeps us under control. Since the EYE is always looking, at our plate , in our bed , and finally into our brain where all illicit thoughts swarm, our unacceptable behavior is always under control. Inner EYE, using its main tool - fear, brings us back on the right path. If convened with the EYE, we begin to think that the EYE is us. Moreover we think that it's the rational us. But it's not. By listening to the EYE and obeying it we only justify its existence. But why, when we know that the EYE is forcefully implemented in our brain? The EYE will be strong as much as you allow him to be. But the truth is that it can actually do very little because ultimately it is only an eye, it can only observe. The rest of our being is free to do anything it pleases.

However there is a cure for fear + guilt. It is called indifference, apathy or not giving a fuck!

Top tips for not giving a fuck :

1. Do not mind people
People will always judge you. Actually they are doing it at this very moment. We must realize that some people don't like us and why should they? There is not much we can do about it. There isn't a way to make someone want to be our friend. Moreover, those who are secure in themselves and their attitudes will be appreciated more by people. What people really respect is when you draw the line and say: " It's enough". Maybe they won't like this behavior, but so what. The same ones will never love you anyway so why bother. In addition to real people, there are people from the Internet, whose sole purpose is to feed our paranoia that no one likes us or that someone else's life is better and oh so much more fulfilling. Thank God that's not true. The truth is that people actually don't give a shit about our existence, let alone they are bothered with this or that we do. One stupid comment or removal from the list of Facebook friends, isn't really crucial to our lives. The world is big and we are small and we should want the things we want, and talk about whatever we want / as long as this does no harm to other people /.

2. We don't even need to be loved by everyone
Not just that some people don't know we exist, and some condemn us, but all of this doesn't even matter because it's not like someone beats or insults us. We just have to continue with our life. The more you ignore people the better ! You know what they say: "Best revenge is a life well lived".
3. What is essential to our life are our real friends
Since most people are not aware of our existence and minority doesn't like us, there's still a group of people we really need to focus on , and they are called friends. Relationships, whether we are talking about family, partners or friendship function in a strange way. Once we are on a familiar ground and we feel safe, we are inclined to take loved ones for granted and move on to impress complete strangers. At some point we are not trying to impress our parents or our partner but let's say our boss. When we impress the boss, we start taking him/her for granted and so on, it is a vicious circle of apathy. It seems that we always try to impress and win new people in our life instead of working on old relationships, relationships with people who truly know and love us.

4. The ones who don't give a fuck change the world, others don't
Rather than focusing on what others think , it might be better to focus on ourselves and what we think and want. We have to know that whether we want to get that great job or go to the Moon, there will always be obstacles, but that's not the reason to stop working on what we want. The focus on work are what we need is the road to what we want. In doing so, we must learn to fight with the downs.
5. Do something embarrassing
This is an excellent exercise because if we start from the fact that people will judge us anyway, what do we really have to lose? The only thing we can become is more free and less affected by the EYE. It 's like a walk in a clown suit across the town. People will judge us, but eventually they will pass by and completely forget about our existence in the end.
6. Make peace with your wierdness and accepts your wierdness
Do not makes excuses because of your wierdness, whatever you want to call it, always say the truth, even if it is unpleasant. Speaking the truth maybe won't provide you a lot of friends but it will the right ones. They say that Clinton can thank his political respect to one method: "If someone pushes you, push them back twice as hard". This is much better than just being weird. It is clearly not passive aggressive and you know where you stand. If someone makes you feel bad because you're maladjusted / or weird / or whatever , you make him feel bad for making you feel bad!

7. Forget about boundaries !
"Just watch me" one of the most famous phrases in Canadian political history, beautifully describes the motto this point is based on. Let's not allow people to dictate how we should live our life, let's not choose false choices. Let's walk where we want to walk ! Let's not listen to the fucking EYE.
8. Tell the truth !
You don't have to be an asshole, but the world really does not need another conformistic, yes-men piece of shit that avoids conflicts. The status quo will continue to exist fine without the new portion of such individuals.


Our life is the life in which we are doing everything we want , as long as it does not hurt anybody. Of course, we must be aware of the consequences.  Now, let's put on something ugly, do something stupid and say the truth out loud! Let's get back our self-esteem ! Who gives a fuck?


sources for the past 3 texts:


photos:

http://wardrobe4x4.com/2012/07/21/catholic-guilt-skye-tan/
http://www.pinterest.com/pin/86412886574377191/