Minggu, 19 Januari 2014

Neha Neha - kada ilustracije postanu Fashion!



 
Upoznajte Nelu Kliček, dizajnericu koja tekstil koristi kao slikarsko platno

Iz straha da neće biti dovoljno dobra za Akademiju likovnih umjetnosti, nesuđena ilustratorica se uputila na studij modnog dizajna pri Tekstilno tehnološkom fakultetu. I dobro da je bilo tako jer je na kraju ispalo kako je  moda područje u kojem ova mlada dizajnerica itekako dobro pliva. Ljubav prema crtanju dovela je do oslikavanja majica, da bi danas Neha Neha brend sadržavao širok raspon odjevnih predmeta, od oslikanih majica preko redizajniranih hlačica do 100%  unique Neha Neha komada, dizajniranih i  sašivenih iz ruku Nele Kliček, dotepenke iz Varaždina koja se nakon par godina smucanja vama tamo konačno smjestila u Zagrebu.





Fashionbabica:Što znači Neha Neha?

Nela: Neha Neha je moj nadimak kojeg sam zaradila na jednom od svojih smucanja. Podarili su mi ga dragi prijatelji iz Izreala ne znajući da ce tako krstiti jedan modni brend. Divna je slučajnost što Nehana Hindu jeziku znaci ljubav. Ljubav na kvadrat.

Fashionbabica: Koliko kolekcija imaš iza sebe?

Nela: Iza sebe imam već sedam kolekcija, nastalih u nešto više od godine dana, dok sam brend  postoji tri godine. Pošto sam dosta radišna u jednoj sezoni izbacim i po dvije kolekcije koje se i ne moraju nužno nadovezivati jedna na drugu. Brzo mijenjam raspoloženja i interese pa  tako moje kolekcije variraju od ljetnog boho stila do mračnijeg grungea, no ipak postoji neka tema, a to je moj trademark - oslikavanje i redizajn.





Fashionbabica: Inspiracija i uzori? 

Nela: Najveću inspiraciju nalazim u glazbi i filmu. Tako sam zapravo i razvila ljubav prema modi. Uvijek sam gravitirala nekoj alternativnoj sceni pa i sad imam osjećaj da izbjegavam svijet mode i držim se nekog svog svijeta. No, cijenim rad Ossie Clarka, Alexandra Mcqueena, Vivienne Westwood, sestre iza brenda Rodarte, a izuzetno mi je draga Anna Sui koja odlično spaja ere i crpi inspiraciju iz srodnih mi izvora poput rock glazbe. 

Fashionbabica: Kakva je žena koja nosi Neha NEha? 

Nela: Ne postoji takva, odnosno ne postoji određeni tip žene za koju bih mogla reći da ona utjelovljuje bas TO jer sam primijetila da postoji cijeli spektar žena koji kupuju moju odjeću i iako su to mahom mlađe cure sve su vrlo različite i to me veseli.


Fashionbabica: Materijali, uzorci, boje koje preferiraš?

Nela: Vjerna sam traperu kojeg redovito oslikavam, ali u zadnje vrijeme me privlače vintage, military košulje i djersej od kojeg šivam baseball majice. Volim simboliku koju spajam s citatima i stihovima pjesama. Volim oslikavati leđa na traper jaknama, a jedan od dražih motiva mi je emblem bande iz filma Warriors. Najdražu boju mijenjam skoro svaki mjesec. 

Fashionbabica: Kako izgleda proces nastanka jednog Neha Neha odjevnog predmeta?

Nela: Prilično kaotično, pogotovo kad je redizajn u pitanju, a jedno vrijeme sam i imala action painting metodu oslikavanja odjeće pa mi je samo trebala vodka u ruci da se osjećam kao Jackson Pollock u New Yorku 60ih. No, ipak treba i jedna doza smirenosti i strpljenja kad je krojenje i šivanje u pitanju, a tome se još učim. To je dosta samotan proces pa se veselim svakoj suradnji, kontaktu s mušterijama i revijama.



Fashionbabica: Planovi s kojom muškom kolekcijom?

Nela: Polako se orijentiram i na muški dio publike jer dosta odjeće koju redizajniram  poput oversized traper i military košulja su u principu muške. Volim "posuđivati" stvari s muškog odijela i kombinirati ih sa ženstvenijim komadima.

Fashionbabica:  Žena je najljepša kad nosi …?

Nela: …ono u čemu se  ONA osjeća najljepše. 






Fashionbabica:  Modna scena u Hrvata je…?

Nela: Modna scena u Hrvata je diskutabilna, ali postoji određeni broj kolega kojima se divim i cijenim a često su to mladi neafirmirani dizajneri.

Fashionbabica: Koji su to? 

Nela: Chicks on chic, čijem se radu stvarno  diviim, dizajnerica nakita Sonja Zigic iza imena Emma&Nala, dragi prijatelj Marko Petrić koji se predstavio na modnom ormaru, OjoMagico koja izrađuje fantastične mandale i još mnogi drugi koji naporno rade na vlastitim idejama i svojim rukama. 

Fashionbabica:  Što je stil po tvom mišljenju?

Nela: Stil je spoj samopouzdanja, individualnosti i stava. Tek poslije karizme dolazi moda. 

Fashionbabica: Kako bi opisala vlastiti stil?

Nela: Haharski. Kompulzivno skupljam baseballmajice, bajkerske čizme i kožne jakne.


Nela surađuje s mladom kantautoricom Dunjom Ercegović iliti Lovely Quinces. Odjeća koju Dunja nosi na nastupima je proizašla iz Neha Neha tvornice :)



Fashionbabica: Koliko je bitno da dizajner ima stila, odnosno je li presudno da se dobar dizajner mora znati i dobro obući? 

Nela: Pa važno je, ali nije presudno. Vise poštujem dizajnera koji bolje crta nego što se dobro oblači. Kad pogledaš na revijama su dizajneri uglavnom obučeni prilično jednostavno i praktično upravo zbog toga jer rad na reviji i priprema to zahtijevaju od njih. 

Fashionbabica: Outfit iz kojeg se ne izvlačiš?

Nela: Mamina  Levi's traper jakna iz 70ih i čizme na haljinu sa cvjetićima.

Fashionbabica:Nikad ne bi obukla…?

Nela: Posto sam svašta već obukla, a i moda je prevrtljiva, bilo bi licemjerno reci da nešto ne bih obukla, tako da su mi još uvijek sve opcije otvorene. Makar sam razvila netoleranciju na loš materijal pa bi to bio taj jedini isključujući faktor. 

Fashionbabica: Budući planovi?

Nela: Završiti faks, ali prije svega raditi, povezivati se sa ljudima i proširiti Neha ime.


------------------------------


Neha Neha - when illustrations become fashion!


Meet Nela Kliček, designer who uses textile as canvas

Out of fear that she will not be good enough for the Academy of Fine Arts, untriedillustrator went to study fashion design at theFaculty of Textile Technology. Andit was a good thing it happened so because in the end it turned out that fashion is the area in which this young designer functions the best. Love for drawing led to painting on T-shirts, and today Neha Neha brand contains a wide range of garments from painted shirtsover redesigned shorts to 100% unique NehaNeha pieces, designedand sewn fromhands of Nela Kliček, newcomer from Varazdin, who after a few years of
rambling around  finally settled down in Zagreb. 



Fashionbabica: What does Neha Neha mean ?

Nela: Neha Neha is my nickname earned on one of my ramblings. My dear friends from Israel gave it to me as a joke not knowing they are actually christening a future fashion brand. It's a wonderful coincidence that Neha means love on sanskrt. Love square. 

Fashionbabica: How many collection do you have behind?

Nela: I have seven collections made in a little bit over than a year, while brand itself lasts for three years now. Becuase I am a hard worker I tend to produce two collections per season and sometimes they don't even refer to one another. I change my mind and interests a lot and that reflects on my collections which vary from bohemian in the summer and darker and grungey in the winter. But they all have one thing in common and that's redesign and hand painting which is my trademark.



Fashionbabica: Inspiration and role models? 

Nela: Movies and music are my biggest inspiration. That's how I developed my love for fashion.  I always had an aspiration for the alternative and I even now I feel like I am avoiding the fashion world and stick to my own. But I do appreciate the work of Ossie Clark, Alexander Mcqueen, Vivienne Westwood, sisters from Rodarte and mostly Anna Sui for her excellent ability for fusing different eras and rock and roll inspiration.

Fashionbabica: What kinda woman wears Neha Neha?

Nela: There isn't a specific type, meaning just one woman becuase I am very pleased to say that there is a wide variety of younger girls who buy my clothes and that makes me extremely happy.


Fashionbabica: What kind of materials, patterns and colours do you prefer?

Nela: I mostly use denim to paint on but lately I switched to vintage military shirts. I also use a lot of strech jersey material for sewing baseball shirts. I love to use symbols  and combine them with different qoutes and lyrics. I also love to paint the back of the jackets and one of my all time favourite motives is the gang sign from the movie Warriors.

Fashionbabica: How does the making of a Neha Neha clothing article looks like ? 

Nela: Pretty chaotic actually and especially when I do redesign. At one point my method of painting clothes was action painting so I just needed a vodka in my hand to have the full Jackson Pollock in New York in the 60ies experience. But when it comes to tailoring and sewing, serenity and patience are crucial and those are the virtues I am still acquiring.




Fashionbabica: Any plans for mens wear?

Nela: I am slowly turning to men's wear because most of the clothes I redesign like denim jackets and military shirts are male clothing articles. I like to "borrow" stuff from guy's department and combine them with more feminine pieces.  

Fashionbabica: A woman is most beautiful when she wears…?

Nela:  Whatever SHE feels she is the most beautiful in.  






Fashionbabica: The fashion scene in Croatia is…?

Nela:  Very questionable but there is a number of people I admire but mostly there are younger and not so exposed designer like Chics On Chic who's work I really value, jewellery designer Sonja Zigic behind brand name Emma&Nala, Marko Petrić who presented his work on Modni Ormar, OjoMagico and her wonderful manadalas and many more. 

Fashionbabica: What do you think is style?

Nela: Style is confidence, individuality and attitude. First comes charisma then fashion. 

Fashionbabica: How would you describe your personal style?

Nela: Badass. I am hording baseball tees, biker boots and leather jackets.  


 Nela is cooperating with a young singer - songwriter Dunja Ercegović aka Lovely Quinces. Clothing worn by Dunja on stage are the result of Neha Neha factory :)



Fashionbabica:Is style important for a designer, does a designer has to know how to dress??

Nela: Well I think it's important but not  critical.  I have more respect for a designer who knows how to draw then to dress. When we see designers on fashion shows most of them are dressed pretty basic and practical because working on a show demands that. 

Fashionbabica: What's the outfit you can't get enough ? 


Nela: My mom's vintage 70ies Levi's jacket, boots and a floral dress.  

Fashionbabica: Is there something you would never wear?

Nela: Well, I wore a lot of wacky stuff and  since fashion is so shifty it would be very hypocrytical to say I wouldn't wear something so I am keeping my options open. But I have low tolerance for bad materials and that would be the only excluding factor. 

Fashionbabica: Any plans for the future?

Nela: Finish school and work, connect with other people and get Neha name brand out there.  



Kamis, 16 Januari 2014

Avokado puding drito s nebesa!


Avocado pudding - you do it like this!


Baš bih se odmorila od sebe! - part 2



Razmisljam o:

Ljubavnicima- Gledaju se u prolazu, praveći se da to ne rade, stokaju si Facebook profile, odupiru se porivu da jedno drugome pošalju friend request...sve dok je on ne spazi na šanku i ne započne neku glupu konverzaciju, ali nije ni bitno što joj govori jer što god da  kaže dobro je. Ona ga želi i doziva pa je kvaliteta konverzacije koja je uvelike predodređena količinom konzumiranog alkohola nebitna. Pijani poljupci samo su uvod u onu večer kad će joj doći u goste s vinom u rukama i paketom kondoma u džepu, jer očito je da će seks pasti. Moraju se probati kad se već tako dugo žele. Otvorit će vino, zapalit koji joint, pričati satima. Gdje si bio sve ovo vrijeme, moram ti ispričati sve, sav svoj život, sve sve... Bit će nježan, jebeno dobar u krevetu, možda kao nitko dugo do tad. Jedini problem je što magija nestaje kada se ljubavnici probude. Toliko dugo iščekivanja za večer prolaznih emocija.  A fraze poput: "U mirisu tvoje pičke sadržana je cijela tvoja povijesti", "Sviđaš mi se baš takva kakva jesi" i " S tobom je sve zastrašujuće dobro", rasplinut će se u onom trenu kad stvarnost upije doživljaje prethodne večeri. Zapravo, mislim da muškarci i žene komuniciraju samo da bi se jebali. Onaj mali, naivni dio mene vjeruje u ljubav ili bar kave bez predumišljaja.  Emocije su za kurac, osjećam sram pri pomisli da zapravo najviše od svega želim pažnju, a tek onda seks. Voljela bih biti sama i lišena seksualne želje. Ne mogu se othrvati seksualnoj želji koja neminovno, zbog samog funkcioniranja ženskog organizma, dovodi do emocija. Čak bih se mogla jebati bez emocija, kao što sam to radila prije, kao što su me naučili prije, ali  ne sad, sad kad sam ovoliko slaba. Kad kažem naučili su me, mislim na one koji su s podsmjehom gledali moju zaljubljenost u stilu: tako si slaba i mala kad me gledaš zaljubljeno i samim time potpuno nezanimljiva. Sad sam izgleda vrlo intrigantna, baš sad kad želim da svi odjebu od mene, kad se gadim sama sebi do granice da se niti ne osjećam kao seksualni objekt. Sad sam dovoljno zanimljiva da me se vuče za rukav kako bi popili kavu. Valjda ih moj strah i depresija privlače u stilu daj da te moje muško ja zaštiti od sranja

Majka mi je nekidan pričala nešto u stilu kako oca ne mogu operirati jer se srce ne smije rezati. Srce je jedini organ koji se ne smije rezati, odzvanjalo je u mojoj glavi još danima. Toliko je istine sadržano u toj rečenici, ta rečenica tako divno obuhvaća i ono fizičko i ono psihičko/emocionalno



Želji da se sklupčam - Kad se nađu u divljini i pogode ih teški životni uvjet, ljudi obično umiru jer je želja za tim da se sklupčaju jača od želje za hranom i toplinom, jača je od gladi i hladnoće. Tako bih se i ja u ovoj đungli od svog života u kojoj se trenutno nalazim sklupčala i zaspala. U klupku je toplo, u klupu ne boli.

Stresu  - Stres je procjep između naših očekivanja i realnosti. Tajna je u tome da prihvatiš sve i ne očekuješ ništa.  Od tuda moja depresija. Očekivala sam sve, cijeli svijet i nisam htjela prihvatiti manje od toga. Kakvo glupo naivno dijete.  Teško podnosim ovu odraslost.

Snazi- nije bitno jesam li u pravu (u smislu da pišem dobro i da sve ovo što radim ima smisla+ u smislu da donosim dobre odluke) , bitno je biti uvjerena da sam u pravu, biti sigurna u sebe, biti čvrsta, kad sam čvrsta nepokolebljiva sam.

Ojačati je bolan proces - puno plakanja, 5 koraka naprijed - 10 nazad, strpljenje, vjera da će sutra biti bolje, manje će boljeti...

Tresem se od straha..



Ljubavi- tajna nije u tome da nađeš Gospodina Savršenog, odnosno savršenog Njega, nego savršenu Sebe, upoznati se je ono što je bitno, tako će po putu lakše doći i Savršen On, ali ne zavaravajmo se, ne postoji savršen On, postoji samo onaj koji nam najmanje ide na kurac od svih, općenito nabijem te ideale- savršen On, savršeno tijelo, savršena ljepota, savršena veza...ni djevojka s naslovnice ne izgleda kao djevojka s naslovnice pa zašto bih morala ja? I zašto da budem tiha i ponizna. Nisam ljepotica i nisam tiha, nosite se s tim. I ono kad me pitaju: Koji kurac si toliko nadrkana? A koji kurac si ti toliki eskapist!??

Poslu- mislim da su ti koji vode sve konce namjerno uveli rad od 9 do 5 kako bi svi bili konstantno umorni i podložni, podložni da se u nas usadi strah i da se nama vlada. U pauzi između posla i umiranja nude nam X -factore, reality show-ove i ostale celebrity spike kako bi bar nakratko popušili san o happy endu

Uspjeti znači penjati se na ljestvici, dobivati veću plaću = privređivati za nekog drugog, što više novaca donosiš nekom drugom to si uspješniji???

Obitelji - obitelj ne moraju biti otac + majka, otac + otac, majka + majka, nego i dvije prijateljice, pas i mačka, zašto ne bih živjela u matrijarhatu do kraja života, zašto to ne bi bio happy end jer kako je rekla moja majka nekidan: „Kad pogledaš i ja i Martina (majčina najbolja prijateljica) ćemo jednom završiti u staračkom životu, ja koja imam obitelj i ona koja je nije imala“ Ali što uopće znači obitelj?? Obitelj su svi oni s kojima nisam sama!

 Ostalo...razbacano po mojoj glavi: 

Sve je potpuno drugačije od svega sto je ikad bilo

Nikako da shvatim jesam li jako hrabra ili sam samo jako glupa (što pišem ..)

Nikako da odlučim jesam li loš lik ili dobar u ovoj drami, u ovom filmu, život je film,ja igram svoju ulogu

Jesam li jedna od onih ludih klinaca koji se prijave na neki talent show, koji ne znaju pjevati, a kamoli da posjeduju karizmu???

Gledam svoje lice na slikama i potpuno je drugačije nego ikad prije



Love C.
xoxo
*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.

Jumat, 10 Januari 2014

The Diaries: Baš bih se odmorila od sebe! - part 1





Ne vičem li predugo: Čemu sve ovo? Kome treba moj tekst? Odgovor i dalje ne dopire do mene. Kao da vičem  samom Bogu, a on ne odgovara. Kako da počnem? Gdje sam ja to bila proteklih mjeseci?  Nisam više sigurna znam li uopće pisati i jesam li to ikad  znala. Jesam li ja samo neiscrpno vrelo ispraznih fraza, konstrukcija koje samo meni imaju smisla i konačno posve nezanimljivog teksta? Sve češće to  pitanje -kako da počnem? Kako da  ogolim svoju dušu, kako da se iscijelim? Gotovo  da sam se pomirila sa svojom tihom, depresivnom fazom pa je i ne pokušavam raspisati, ispisati sve zlo i bolno, kao što sam to činila dosad. Znam samo dvije stvari: a) nemam nikakvog nadzora nad onim što izađe iz mene kad jednom počnem pisati i b)  da bih znala kako da počnem, moram znati gdje sam. Ali ja ne znam  gdje sam. Ja sam all over the place, iznutra, izvana, u procjepu, iznad njega. Gdje sam ja to bila u zadnje vrijeme?  Voljela bih da nisam toliko premorena i usporena pa da samo na brzinu odvrtim film. Ako čvrsto zatvorim oči i  skoncentriram se možda se sjetim...Pokušat ću....

 
Zasigurno sam izgledala kao dijagnosticirana neurotičarka dok bih jutrima ispadala iz kreveta, sva omamljena od normabela bez kojih ne bih mogla zapati. Gutala sam  normabele ili što god slično bi mi došlo pod ruku, gutala sam cijele šake,  lako kao da žvačem bombone. Onda bih trčala u kupanu, pristavljala kavu, prala  zube, na brzinu žvakala kruh s maslacem, ispijala kavu, šminkala se i tražila čistu odjeću u hrpi razbacanoj po čitavoj sobi, sve u isto vrijeme. Vječito tražeći mobitel i ključeve, istrčavala bih iz stana, mrzovoljno pozdravljajući roditelje koji bi u kuhinji tiho doručkovali. Otac sav usporen od koktela lijekova koje je dobio nakon dvostrukog infarkta od prije par  mjeseci, možda bi nešto i komentirao da se ne osjeća tako nadrogirano non-stop, dok bi majka zatvarajući vrata stana  vikala: „Moraš se malo sabrati jer ovo ničemu ne vodi!“. Zatim bih brzo pedalirala iz jedne  redakciju pa onda u drugu i treću. 

Počastila bih se kojom krpicom jer toliko radim. "Mislila sam da sam  luda, onda sam otišla u shopping i shvatila da sam potpuno normalna", povikalo bi moje površno,  žensko ja. Međutim, kratkotrajno uzbuđenje shopppinga tek bi me nakratko usrećilo jer postala sam toliko prazna da me ne veseli baš ništa. Voljela bih biti ona glasna djevojka kao prije, ona koja se na tulumu u kutu smije od sveg srca dok s prijateljima prepričava zgode. Ulazila sam i u parfumerije. Otkako životarim, parfemi su mi zabranjen luksuz. Kada sam se prije koji mjesec u jednoj finoj parfumeriji našpircala Bvlgarievim Jasmin Norirom umalo sam se onesvijestila. Čim sam osjetila špricaj tog božanskog parfema na svojoj koži, oči su mi se zaklopile,  božanska muzika zasvirala je u mojim ušima, a sjećanja na bivši život u kojem se bila poslovna mlada žena s muškarcem i super poslom, posve su me preplavila. Brzo sam se povratila iz magičnog trenutka. 


Dakle, gdje sam ja to bila? Kratko sam gubila vrijeme na Damjana koji mi se odjednom opet pojavio u životu, draži i divniji nego ikad prije, nudeći utjehu za ovaj nesnošljivi život. Trebao me u svojoj jesenskoj depresivnoj fazi, a ja sam trebala nekoga, bilo koga, samo da se ne moram suočiti sa stvarnim svijetom. Njegova topla, mračna soba bila je uvijek ugodan bijeg iz kojeg sam se doduše brzo prenula. Kako mu je postajalo bolje, shvatila sam da ga gubim. Kao da je ikad bio moj. Nemoćna da više pratim izmjene njegovih maničnih i depresivnih faza, otišla sam, ovaj put zauvijek.  Bila sam gnjevna na njega što moram sama prolaziti svoja sranja. Ali onda sam shvatila- naravno da moraš sama prolaziti svoja sranja, to su tvoja sranja i najvažnije od svega ti to možeš sama.  Izbrisala sam njegov broj po stoti put, ali ovaj put zaista zadnji, spremila kovčege, odselila se od roditelja, promijenila posao (jedan od pet koje radim), kupila par novih haljina, počela se družiti s par  novih ljudi… Dosta je. Krajnje je vrijeme da pogubim plačljivu djevojčicu u sebi. Ovaj put nema roditelja i/ili frajera koji će za mnom kupiti moja govna. Nipošto planiran fresh start, sasvim impulzivan, rezultiran odlukama donesenim od danas do sutra…tako tipično za mene.


Večer prije nego što sam otišla od njega, uzela sam sve flomastere s njegovog radnog stola i išarala čitav zid u njegovoj dnevnoj sobi. Usred mahnitih črčkarija nacrtala sam ogromno srce, a u njemu ostavila svojevrsnu poruku čitavom svijetu- daj mi ljubav jer od ljubavi raste cvijeće.  Dok sam mahnito šarala po zidu njegove dnevne sobe, on je mirno sjedio gledajući me zavaljen u fotelju. Njega je moje ludilo uvijek tako zabavljalo, a ja sam bila sretna što se uopće ne trudi zaustaviti me u ovom dječjem momentu. Zapravo, predivan moment za kraj. Prije nekoliko dana jedan zajednički prijatelj mi je poslao sms: „Bio sam u njegovom stanu i bio sam jako sretan kad sam ugledao pečat koji si ostavila, bio je tako predivno, nesumnjivo tvoj!" Jedna od divnijih rečenica upućenih u mom smjeru u zadnje vrijeme, osim one moje cimerice koja je jučer tako spontano izjavila: „Ti imaš tu moć da je s tobom uvijek zabavno.“ I zaista nije nam loše, u našem stanu u centru koji odiše onom starozagrebačkom vibrom u svih svojih 100 kvadrata. Tri djevojke, jedan pas, jedna mačka i jedan stan - ambiciozna i uspješna farmaceutkinja, osebujna modna dizajnerica i opičena novinarka...zvuči kao sitcom. Pa život je ionako film, zar ne?





Love C.
xoxo
 
*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.
 




photos: 
http://hidlight.deviantart.com/art/smoking-and-sad-girl-167356614
http://jezebel.com/vice-published-a-fashion-spread-of-female-writer-suicid-513888861