The Diaries: O ljubavi, licemjerju, životu i smrti

O ljubavi

Pišem o ljubavi, zapravo u procesu sam pisanja o ljubavi jer isti ometaju duga druženja s njom. Ali definitivno želim pisati o tome i o svemu ostalom, pisati mnogo. Kako da u jednom danu uguram obje strasti, prema osobi i prema pisanju? Ljubavni život koji imam sa svojim laptopom jednak je strasti koju imam prema nekoj osobi. Pišem o ljubavi pa čitam određene knjige. Zanimljivo je da je od sedam autora krucijalnih za ovu temu, šestero njih muško. Mislim da ta statistika nešto govori.  

O ljubavi prema sebi iz knjige “Tajna sretne djece” Stevea Biddulpha

"Ovo ti je osnova priče o ljubavi. “Tajna sretne djece” je knjiga koju moraš prvu pročitati! Jer sve počinje od djetinjstva.", rekla mi je njena mama dok mi je u ruke predavala platnenu torbu punu knjiga koje bi mogle biti korisne za moj sljedeći pothvat- želim pisati o ljubavi na način da joj prije svega pristupim znanstveno, da je raščlanim, analiziram i onda opet skupim djeliće u obliku bar kakve definicije ili zaključka. Steve Biddulph govori o odgoju koji uvelike određuje naše buduće ličnosti. Naime, naš odgoj od nas stvara "slabe" ili jake "ličnosti". Smatram da ono kakvi ćemo partneri (a kasnije i roditelji) biti ovisi o tome jesmo li "slabe" ili "jake" ličnosti. Vrlo je jednostavno- ako ne voliš sebe, ne voliš ni drugog.

"Djetetov um vrije od bezbrojnih pitanja. Najvažnija od svih su ona koja glase: "Tko sam ja?" ili "Kakva sam ja osoba?" ili "Gdje mi je mjesto?". To su pitanja samodefinicije ili identiteta i na njima baziramo naš budući život. Odgovori na ova pitanja predstavljaju osnovu svih naših odluka. Zbog toga svi iskazi koji počinju riječima "Ti si..." imaju neobično velik utjecaj na djetetov um.  Dakle, bez obzira da li se radi o izjavi "Ti si obična lijenčina" ili "Ti si dobro dijete", ona – budući da dolazi od važne i "velike" osobe- ostaje duboko usađena u djetetovu podsvijest. Nerijetko sam čuo kako odrasli ljudi u kriznim situacijama svog života ponavljaju poruke koje su "zaprimili" u ranom djetinjstvu, pa sami sebi govore: "Ne vrijedim ni pišljiva boba. Znam da ne valjam koliko je crno pod noktom". Psiholozi, baš kao i svi ostali profesionalci vole stvari dodatno komplicirati pa ovakve iskaze nazivaju "atribucijama". Te atribucije se s vremena na vrijeme nenadano i nenajavljeno pojavljuju tokom života odrasle jedinke, pa često možemo čuti i ovakve razgovore:

"Zašto se ne kandidiraš za ono mjesto?"

"Ni govora, nisam ti ja za to!"

ili

"Zašto im dopuštaš da te tako ponižavaju?"

"Što da radim? Tako mi je suđeno!"

Ovakvi odgovori nisu slučajni. Naprotiv, oni dolaze iz naše podsvijesti gdje su usađeni u onoj ranoj fazi kad nismo bili u stanju provjeriti njihovu istinitost."

....

"...istraživanja su pokazala da naš mozak pohranjuje sve: svaki pogled, svaki zvuk, svaku izgovorenu riječ. Naravno da ponekad imamo problema da se prisjetimo nekih stvari iz našeg života, ali to ne znači da one nisu sačuvane u našoj memoriji. Svaka tako pohranjena informacija ima određeno djelovanje na naš život, na naše ponašanje. Smežurana površina našeg mozga bilježi i čuva sve što nam se u životu dogodilo!"

O ljubavi iz knjige "Fragmenti ljubavnog diskursa" Rolanda Barthesa

"Bez prestanka govorim odsutnom o njegovoj odsutnosti; sve u svemu, neviđena situacija; drugi je odsutan kao referent, onaj o kome govorim, a prisutan kao onaj kome se obraćam. Iz te neobične iščašenosti nastaje neka vrsta nepodnošljivog prezenta; zaglavljen sam između dva vremena, vremena referencije i vremena alokucije: ti si otišao ( i zbog toga se žalim), ti si tu (jer se tebi obraćam). Tako znam što je prezent, to teško vrijeme: odlomak čiste tjeskobe. "

"Postoje dva potvrđivanja ljubavi. Na samom početku, kada zaljubljeni sretne drugoga, događa se neposredno potvrđivanje (psihološki: zaslijepljenost, zanos, ushićenje, ludo zamišljanje sretne budućnosti: razdire me žudnja, nagon za srećom): kažemdasvemu (zasljepljujući se). Slijedi dugačak tunel: moje prvodanagrizaju sumnje, ljubavnojvrijednostineprestano prijeti obezvrijeđivanje: to je trenutak tužne strasti, pojava gorkih misli i žrtvovanja. No, iz tunela mogu izaći; mogu ga "savladati", bez odbacivanja; ono što sam potvrđivao prvi put mogu opet potvrditi...Kažem drugom (starom ili novom):Počnimo iznova."

"Vrlo često sliku drugoga pokvari jezik: kaže neku drugačiju riječ, i ja čujem kako prijeteći bruji nekiposve drugi svijet, svijet drugog."

"Ljubavni je govor, obično, gladak omot koji prianja uz Sliku, posve mekana rukavica oko ljubljenog bića. To je pobožan dobrohotan govor. Kada se slika naruši, omotač pobožnosti se podere; potres ruši moj vlastiti jezik..."

"Psihotik živi u strahu od sloma (razvijajući svakovrsne psihoze koje su samo različiti oblici obrane). No, "klinički strah od sloma je strah od sloma koji smo već doživjeli (primitive agony) ... i ima trenutaka u kojima pacijentu moramo reći da se slom kojega se toliko boji da mu taj strah potkopava život, već dogodio". To čini se vrijedi i za ljubavnu tjeskobu: ona je strah od žalovanja, od gubitka koji se već dogodio, na samom početku ljubavi, u trenutku kad sam bio očaran. Potreban mi je netko tko će mi reći: "Ne bojte se više, njega (nju) ste već izgubili."

"Biće koje čekam nije zbiljsko. Kao dojenče majčine grudi, "ja ga uvijek iznova stvaram, iz svoje sposobnosti da volim, iz potrebe koju osjećam za njim"; drugi dolazi tamo gdje ga čekam, tamo gdje sam ga već stvorio. A ako ne dođe, priviđa mi se: čekanje je stanje bunila."

"Nametnuti svojoj strasti masku suzdržanosti (ravnodušnosti): to je zaista herojska vrlina: "Nedostojno je velikih duša da šire oko sebe nemir koji osjećaju...No, potpuno sakriti neku strast (ili čak samo njezinu pretjeranost) nezamislivo je: ne zato što je ljudsko biće preslabo, nego zato što je strast, po svojoj biti, stvorena da bude viđena.."

"Htjeti se "srediti", to znači htjeti sebi doživotno osigurati nekoga tko će nas pokorno slušati. Kao potporanj, struktura je odvojena od žudnje: ono za čim žudim jednostavno je to da budem "uzdržavan", poput neke muške ili ženske bolje prostitutke."

O udvaranju

Kada mi muškarac pomaže u stvarima za koje smatram da ne trebam pomoć to me smeta. Njegova ruka koja pruža pomoć u tom pogledu bi značila udvaranje! Udvaranje = smatraš me nesposobnom! 

O djevojačkim večerima

Ne razumijem značenje pojma "djevojačka večer" u smislu a) nečeg značajnog u životu svake žene i b) zadnje prilike da budeškinky.Još manje razumijem potrebu torti, slamki i tanjurića u obliku kurca. Ideja prostora u kojem grupa pijanih žena koje hihoću dira nekog stripera koji je vjerojatno peder, prije nego navale na tortu u obliku spomenutog muškog spolnog organa, čini mi se gorim prizorom nego primjerice nadrogiran ulazak udark roomnekog sex kluba. Pojam "djevojačka" stoga nudi samo jednu poruku: Danas ti je još dopušteno biti kinky, dirati kurac i pričati o tome kako se voliš jebati, ali nakon braka cijela priča staje. Da, to je sigurno brak kakav želim!!

O trudnoći

Mogućnost zatrudnjenja uzdiže se do nebesa jer se pretpostavlja da je to jedini pravi doseg žene. Kao da je njena jedina svrha, kvaliteta i mogućnost da raširi noge, primi muškarčeve sokove i izbaci paketić u obliku djeteta. U isto vrijeme svatko se osjeća slobodnim da trudnicu dira po trbuhu. Ili poludim kada se ljudi vjenčaju pa automatski slijedi pitanje: "A kada će beba?" Brak je ionako ekonomska zajednica, ljubav nema vrlo često ništa s tim. I po čemu bi brak momentalno podrazumijevao dijete? To daje naslutiti ono staro pravilo da je seks u braku, budući da ima jedino svrhu reprodukcije, jedini validan.

O suknji

Nosim prekratke suknje i poludim kada mi netko upućuje na to. Nitko mi nema pravo govoriti koliko svog tijela smijem pokazivati. Pogotovo ako je tu podkontekst toga što će muškarci misliti i hoće li to doživljavati kao poziv. Tim više što se ne osjećam kao seksualni objekt, što sam prije svega žena i to žena zaljubljena u ženu. Iako zaljubljena u ženu i dalje imam potrebu biti ženstvena i uređivati se. Ne živim za to da bih zadivila, očarala, prizvala muškarca. Ne smatram se lijepom/poželjnom. Ne želim egzistirati u tim pojmovima. Ja sam prije svega osoba i žena. 

O dodiru

Zagrljaj može reći jako puno! Osjetiš kada zagrliš nekog tko ne želi da ga se dira. S druge strane osjetiš prisnost kada te partner/partnerica snažno zagrli.

Kada sam zaljubljena u nekoga, ideja da me netko drugi dira mi je posve nezamisliva. Toliko sam u toj osobi da je gotovo neprirodno da uđem u fizički kontakt s nekim drugim, dodirima, a kamoli seksualnim kontaktom.  

O evidenciji

Ona vodi evidenciju žena s kojima je završila u krevetu i s kojima se ljubila. Učinilo mi se to, u najmanju ruku, krivim. No, onda sam pomislila nije li više krivo ne znati broj partnera, ili pak njihovih imena?

Kada me muškarac pita s koliko muškaraca si spavala ja kažem: "Paa 5! Hoćeš 5? 5 zvuči super jelda? Hajde onda 5!". U biti mu želim reći: "To što me jebeš ne daje ti pravo nad mojom pičkom! Odjebi!"

O slobodi

Znam nekoliko takvih žena koje su posve neprilagođene. One su glasne i besramne. Mnogi ljudi ih ne mogu probaviti i makar se ne slažem sa svim njihovim postupcima voljela bih mati specifičnu crtu njihove ličnosti, a ta crta njihove ličnosti odražava se u stavu: Ja sam freak, volim biti freak i pomirena sam s tim što sam freak. Nemam se potrebu ispričavati za to što sam freak.

Ja se konstantno osjećam kao da se moram neki kurac ispričavati. Muka mi je od toga.

Prava žena?

Što znači konstrukcijaprava žena? Prava žena za nekog muškarca ili ona iz realnog svijeta, ona koja zaista postoji? Ona koje pojede više od muškarca, koja obožava slatko, koja ima koju kilu "viška", koja ima dlake na mjestima na kojima žena ne bi trebala imati dlake, ona koja prdi, ona koja sere, ona koja psuje...?

Real girls eat cake!

O pisanju

"Unless it comes unasked out of your heart and your mind and your mouth and your gut, don't do it."

Charles Bukowski

O ismijavanju

Mogu shvatiti da netko ne voli moj tekst ili se ne slaže s mojih postupcima i onim što govorim. No, ne mogu shvatiti podsmijeh. On je izrazito loš jer a) je obrana od zaključaka koje osoba ne želi ili ne može prihvatiti i b) time osoba koja ismijava, umanjuje moje emocije, a svaki moj tekst jest izrazito emotivan čin. Ismijavanje tuđih emocija (kao i cinizam) ne posjeduju svrhu. Ne čini dobro meni, ne čine dobro osobi koja ismijava. Ne čini dobro nikome!!!

Ismijavanje tuđih emocija ne posjeduje svrhu.

O licemjerju

Znam te fine djevojke iz buržujskih obitelji. Moja koža nikada neće mirisati kao njihova, moja kosa nikada neće biti tako sjajna i duga, a moji pokreti nikada neće biti tako graciozni. One se kurče svojom finoćom dok se ja pored njih osjećam tako nedovoljno. Imaju visoke moralne kodove za djecu kriminalaca, kakvo sam i ja uostalom mogla biti da su moji roditelji odlučili živjeti nepošteno. Tako naizgled svete i fine, imaju obraza srati. Mogla bih i ja drkati na to kako živim u dvorcu i radim ne znam što u životu. Oko je lako zavarati.

Mislila sam da zla/nepoštena žena ili uostalom muškarac ne mogu posjedovati majčinsku /roditeljsku ljubav, ali osjećaju je i oni u okviru svojih moralnih kodova, koje ja doduše smatram posve iskrivljenima. Svi trebaju ljubav i svi imaju potrebu da konzumiraju istu. Baš svi trebaju ljubav, i onaj kriminalac i onaj lažov i onaj licemjer.

O moći

Neka ideja je snažna samo zato jer toliko ljudi vjeruje u nju. To ne znači da je ona ispravna. Netko je Bog samo zato jer toliko ljudi drka na njega. To mu daje moć. On nema moć sam od sebe. Drugi ljudi mu daju moć.

 

O odvlačenju pažnje

nogomet= kruha i igara, samo u kapitalističkom društvu nema kruha

Zašto smo toliko ujedinjeni u nogometu, do granice histerije opčinjeni činjenicom da 20-ak muškaraca trči za loptom? Zašto nismo toliko ujedinjeni kada nas poslodavci gaze i potplaćuju, uništavaju i onu mrvicu dostojanstva? Jer je nogomet zabavan, a revolucija nije. Nije zabavno proliti krv i staviti svoju glavu na pladanj! Zabavnije je utopiti se u sve one sjajne stvari koje nam odvlače pažnju.

Mrzimo poslove na kojima radimo, mrzimo živote kojima živimo pa si kupujemo stvari koje nas navodno usrećuju. I nemojte me jebati, ne čine to samo žene kada odlaze u shopping, to činimo svaki onaj put kad novac dajemo na bilo kakvu nebitnu stvar za koju smo apsolutno uvjereni da će poboljšati kvalitetu našeg života. No kojekakvi gadgeti ne poboljšavaju kvalitetu našeg života pa upadamo sve dublje u spiralu nesretnosti. Radimo posao koji mrzimo, dolazimo kući životu koji je dosadan i nepodnošljiv pa kupujemo stvari koje ga čine podnošljivijim. Ali koji kurac uopće da poželim održavati svoj život podnošljivim, želim ne podnošljivo, nego najbolje. Ne želim status quo! Želim sreću!  

Ljudi si kupuju lijepe stvari  da se bolje osjećaju! Šteta što sreća ne funkcionira prema tom receptu! Osim možda za one s ne baš pretjerano puno mozga!

O ustaljenim konceptima

Neka je velika žena rekla: "Kritiziranje postojećeg modela je uvijek garancija polemike". Ljudi ne vole polemiku jer čak i kada dođe do nje, u nekom trenu će reći: "Ma odite u kurac!" ili "Zapravo me boli briga za sve to!" Jer je lakše poslati sve u kurac nego argumentirano nešto objasniti. Mi u biti jako želimo podržavati status quo jer je to naizgled bezbolnija i lakša opcija.

Teško je odbiti stara uvjerenja jer ruše tvoj identitet, sve ono na čemu si odrastao i što gradi tvoju ličnost! Teško je sve ono u što si tako dugo i čvrsto vjerovao odbaciti i otvoriti um za nešto novo. No, ako ne otvorimo um, onda naše postojanje nema smisla jer isto tako smo onda mogli ostati na razini majmuna i nikada ne progovoriti i naučiti pisati.

Radije bih htjela razočaravajuće istine, makar bile bolne, nego život proveden  na kauču pored ljubavnika/ljubavnice s kojim/kojom je strast već odavno umrla

gledajući serije nakon posla kojeg mrzim. Odbijam u bilo kojem smislu podržavati status quo.

“Growth is painful. Change is painful. But nothing is as painful as staying stuck somewhere you don’t belong.”
— Mandy Hale

O odrastanju

Nakon što je Bea otišla, shvatila sam kako se naši životi mijenjaju. Iako je to posve normalno, ja imam problem s prihvaćanjem istog. Prihvaćanje jest dio odrastanja kao što je i mijenjanje ličnosti. Mijenjam se iz djevojčice u ženu. Taj proces je bolan. Ipak, moram se pomiriti s njim.

O nadi

Dok svira "Under pressure" od Queena, sunce se gura ispod roleta u sobu. U njegovom dnevnom boravku, zaštićeni smo od nepodnošljivosti života i pasje vrućine koja hara po asfaltu. Nas četvero sjedimo zavaljeni u mekani kauč i fotelje, zagrljeni oblakom dima. Dok razmišljam kako su ovo rijetki trenuci ugodne napušenosti i mira, on govori: "Znaš da dolaze bolji dani!" I ja zaista u tom trenutku želim vjerovati da će to biti tako i da to nisu riječi samo izgovorene za potrebe ovog ugodnog trenutka.

O racionalnosti

Moj problem je u tome da što sam više zaljubljena to više želim otići. To se više želim zaštititi. Ali kako reći: "Stop!"? Kako zaustaviti ono što osjećam? Kako usporiti kada je sama pomisao da je ne vidim i ne čujem baš svaki dan bolna? U trenucima racionalnosti objašnjavam joj kako je sve ovo samo iluzija, samo predstava, kako nije dobro biti toliko zanesen. Razmišljam o lijepim trenucima kada je još nisam poznavala i govorim si: "Tvoj život može biti lijep i bez nje!". Onda me ona zagrli, a ja se posve izgubim i svi ti lijepi trenuci prije nje nestanu. Prožima me samo ovdje i sada i bolna misao kako će mi srce puknuti ako je se odreknem baš sad.

Kako da čovjek bude racionalan u ljubavi kada sama pomisao na racionalnost nudi bol? Želimo se zaštiti od boli koju nosi neki odnos pa pružamo ruku ka racionalnom, no nije li i susprezanje od emocija i poniranje u racionalno bol?

"A KOJA TI JE DRUGA OPCIJA?", pitao me njegov novi dečko kada sam rekla da se ne mogu zaustaviti. To pitanje učinilo mi se toliko genijalnim da sam ga odlučila koristiti u svim ostalim slučajevima.

O bivanju ludom

"Bojim se da ću postati jedna od onih suludih!", rekla sam A., a ona mi je odgovorila: "A koje su te sulude? Što ih čini suludima?"

Živimo u društvu u kojem su dopuštene samo lako probavljive emocije, samo sreća, ne tuga, nikako duboka tuga, nikako depresija..

Samo ljudi koji imaju savjest i mozak, imaju problema!

O smrti

Lakša opcija bila bi umrijeti lijepa i mlada, ali ta djevojka jednom će biti samo djelić onog što će ta žena postati. Svi ljudi koje će upoznati i sve situacije koje će proživjeti, urezat će se u nju.

Zašto se bojimo smrti? Bojimo se a) fizičke boli i b) beskonačnosti. Nije li isto i sa životom, samo što se tu radi o beskonačnosti patnje, beskonačnosti u smislu da ne znamo kada će doći to bolje sutra.

Pitala sam se zašto bi samoubojstvo bio tako loš izbor. Zašto ne bismo sami mogli odlučiti kad želimo otići? Onda mi je majka ispričala priču o ženi koja se  bacila s balkona, u smrt povukavši djevojčicu od dvije godine, i ostavivši onu od sedam godina. Ova od sedam spavala je u krevetu, sasvim zaštićena od groznog prizora, ali ne i od života kakav je čeka, a koji će biti obilježen skokom u smrt njene majke. Ono što samoubojice ne shvaćaju jest da njihov čin nije samo njihov čin i da će ono što će učiniti ostaviti drastične posljedice na sve ljude oko njih.

Ili pak ta djevojčica od jedanaest godina koju liječi moja poznanica psihijatrica. "Ja nemam problema! Sa mnom je sve sasvim u redu. Ja samo ne želim živjeti i vi tu ne možete ništa napraviti!" rekla joj je odrješito, makar vrlo smireno i sigurno u sebe.

Kada pogledam u takvu depresiju, shvatim da želim život, i onu puninu koju život nosi, makar ona često podrazumijeva bol!

Love C.

xoxo

*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.

Ovi dnevnici su javni jer mi pokazuju do koje granice sam spremna ogoliti svoju dušu i tako doći do same srži svoga bića!

photos: 

http://bonjour-petite-fille.blogspot.com/
http://wolfandwillow.typepad.com/wolf-and-willow/fashion-style/page/2/
http://irenebrination.typepad.com/irenebrination_notes_on_a/2012/05/shadows-on-parade-nicol-vizioli.html
http://elfanzine.tv/2014/01/el-juego-de-errores-de-alison-scarpulla/

http://stylewaxpoetic.com/2010/08/26/photo-thursdays-where-the-wild-dream-grows-by-waldemar-hansson/

Zobeni keksići s lješnjakom

70 grama maslaca

60 grama mljevenih lješnjaka

60 grama zobenih pahuljica

2 žlice šećera (osobno u svakoj prilici preferiram med umjesto šećera, čak i u kavi)

1 vanilin šećer

1 jaje

prstohvat soli

50 grama brašna

½ žlice praška za pecivo

Na rastopljenom maslacu najprije pržiti lješnjake i pahuljice, dodati šećer i kratko popržiti sve zajedno do zlatno-smeđe boje. Prebaciti u zdjelu i ostaviti da se ohladi. Pjenasto izmiješati jaje, šećer, vanilin šećer i sol. Dodati brašno pomiješano s praškom za pecivo, i na kraju pržene lješnjake i pahuljice. Žličicom vaditi male kuglice i rasporediti na papir za pečenje ostavljajući razmak dovoljan da se keksi ne dodiruju. Peći oko 12 minuta na 180°C . U smjesu možete dodati i grožđice.

--------------------------------------

Hazelnut Oatmeal Cookies 

70 grams butter

60 grams ground hazelnuts

60 grams oat flakes

2 tablespoons sugar (personally at every opportunity I prefer honey instead of sugar, even in coffee)

1 vanilla sugar

1 egg

pinch of salt

50 grams flour

½ tbsp baking powder

First fry nuts and flakes on melted butter, add sugar and briefly fry all together until golden brown. Leave in a bowl and let it cool. Foamy mix egg, sugar, vanilla sugar and salt. Add flour mixed with baking powder, and finally roasted nuts and flakes. Take out small balls using a spoon and arrange them on a baking sheet, leaving enough space for cookies to not touch. Bake for about 12 minutes at 180 ° C. You can also add raisins to the mixture.

Zalogajčić - svjež, sočan i posve nov pogled na hranu!

Ova nesuđena profesorica u kuhinji se motala još kao mala, da bi nakon diplome koje se zapravo nikada nije latila i posla na kojem nije bila zadovoljna, konačno pokrenula Zalogajčić, catering za sve one koji vole ukusan, ali i zdrav finger food. Krajnje je vrijeme da zaboravite ustaljene catering koncepte i dosadne uobičajene plate te posegnete za tradicionalnom mediteranskom kuhinjom s modernim twistom, učinjenom od dva glavna sastojka za dobar obrok: namirnica iz ekološkog uzgoja i velike ljubavi! Dopustite mi da vam predstavim Marijanu Kuduz, čija je hrana, a to ću posvjedočiti i sama jer moj život više nije isti nakon njen slanih muffina, doza čiste sreće.

Fashionbabica:Draga tko si ti?

Marijana:Ja sam Marijana Kuduz, lavica u horoskopu, rođena Splićanka, ali u Zagrebu već 16 godina pa ga smatram svojim drugim domom. Profesorica sam geografije i povijesti, ali nikad nisam radila u svojoj struci. Možda zato što me život vodio u jednom sasvim drugom smjeru.

Fashionbabica: Što je Zalogajčić?

Marijana:Zalogajčić je zapravo proizašao iz brojnih druženja, tuluma i večera koje sam organizirala za svoje prijatelje. Uvijek kad bi se skupila ekipa, radila sam neku hranu, tako da nikad nije bilo običnih zabava kod nas. Uglavnom su to bila prava mala gastronomska slavlja. Tada sam shvatila da ljude usrećuje moja hrana i da to želim stalno raditi. A kad sam još shvatila da bih se mogla udružiti s prijateljicom Suzi Jurišević koja ima eko vrt i uzgaja predivno povrće, voće i začinsko bilje u Prečkom, rodio se Zalogajčić. Zasad funkcionira na Facebooku kao catering i subotom izlažemo zalogaje u sklopu eko placa na Vrbanima, u prostorima udruge Vestigium.

Fashionbabica:Što sve Zalogajčić nudi?

Marijana:Zalogajčić u svojoj ponudi ima slane i slatke zalogaje. Tu su razne pite, pogače, tartovi, peciva, kiflice, muffini. Moram istaknuti da su sirovine iz ekološkog uzgoja, ono što same uzgojimo, a neke stvari nabavljamo od lokalnih OPG-ova. Kombiniram našu mediteransku kuhinju, koja je po meni jedna od najboljih na svijetu sa malo francuskog utjecaja što se može vidjeti u raznim tartovima.

mini tart od limuna i badema

trokuti s ribom i povrćem

Fashionbabica:Kome bi Zalogajčić mogao biti zanimljiv?

Marijana:Zalogajčić bi mogao biti zanimljiv svima koji su otvoreni za nešto novo, drugačije, ali i zdravije. Ako na vašem stolu, na zabavi, slavlju, tulumu ne želite imati uvijek iste plate sa sirom i šunkom ili mini hrenovkama, onda je Zalogajčić pravi izbor za vas. Usto je još i jako zdrav pa da ne bude da samo pazi na fizički izgled :) Meni je bitna prezentacija, ali i kvaliteta.

Fashionbabica:Odakle crpiš inspiraciju za svoje zalogajčiće?

Marijana:Inspiracija mi dolazi iz svakodnevnog života, od ljudi, situacija, knjiga. Ponekad samo vidim neku namirnicu i točno znam što bih od nje napravila u pećnici.

Fashionbabica:Imaš li uzore u vidu poznatih svjetskih kuhara?

Marijana:Moja mama je prva osoba koja me uvela u kuhinju. Uvijek sam kao mala bila njen glavni pomoćnik i uživala u tome. Zahvalna sam joj za to vrijeme i neke temelje koji su tadpostavljeni. Poslije sam krenula svojim, manje tradicionalnim putem. Inspiriraju me i naši kuhari iz Makronove koji uvijek sa zdravim, neobičnim namirnicama, naprave zanimljive i fine obroke. U zadnje vrijeme me oduševljava francuski chef Michel Roux, majstor za slane i slatke francuske slastice.

Fashionbabica: Omiljene namirnice koje voliš koristiti u svojim jelima su...?

Marijana:Omiljene namirnice bez kojih ne mogu zamisliti kuhanje su mi : poriluk, blitva, rajčica, heljda, tuna, đumbir, kardamom, cimet, ružmarin, origano, bosiljak i definitivno eliksir života : maslinovo ulje.

Fashionbabica: Jelo bez kojeg ne možeš je...?

Marijana:Ima puno jela koje obožavam, ali šalša, pizza, moja splitska pogača i varivo od slanutka i shitake gljiva su mi jedna od omiljenih.

Fashionbabica:Koje jelo je tvoj apsolutni hit?

Marijana:Slani muffini od poriluka i 3 vrste sira su mi hit proizvod. Mnogi koji nikad nisu voljeli poriluk, u ovim malim zalogajima su ga poprilično zavoljeli i na to sam ponosna. U zadnje vrijeme sam najviše pohvala dobila i za splitsku pogaču koja je nekakva moja varijanta viške pogače.

mini splitska pogača

Fashionbabica:Kako se nosiš s jelima koja ti ne uspiju? Dogodi li se to uopće?

Marijana:Moram priznat da mi se rijetko desi da mi ne uspije jelo, ipak imam već dosta godina prakse iza sebe, ali kad se desi, nikad nije potpuno za bacit. Pojede se što se može pojest i idem dalje u nove pobjede.

Fashionbabica:Kakav je osjećaj pripremati hranu za druge?

Marijana:Pripremati hranu za druge je divno i zato sam i pokrenula Zalogajčić. Sretna sam dok kuham, a mislim da se to osjeti i u hrani koju pripremam jer tako dajem dio sebe. To je neopisiv osjećaj. Širiti ljubav hranom.

wafli na kat preliveni čokoladom

Fashionbabica: Kada si shvatila da je kuhanje ono čime se želiš baviti?

Marijana:Mislim da sam oduvijek znala duboko u sebi da to želim raditi, ali sam osvijestila tek prije par godina. Bila sam nezadovoljna, radila posao koji ne volim i odlučila nešto promijeniti. Obično tako u životu i bude, dođe nešto loše da bi nas probudilo iz zimskog sna i pogurnulo naprijed.

Fashionbabica: Kuhanje je za tebe strast, hobi, posao, život?

Marijana:Kuhanje je za mene ne samo posao već životna misija. Velika ljubav.

Fashionbabica:Jelo kojim bi svaka žena mogla osvojiti svakog muškarca je..? (ili muškarac ženu, žena ženu, muškarac muškarca)

Marijana:Jelo kojim biste mogli osvojiti svog partnera, ma tko on bio, je definitivno tart od čokolade sa kremom od karamele i lavande. Rastapa svako nepce.. Isprobano.

Fashionbabica:  Budući planovi?

Marijana:Budući planovi su da nema prevelikih planova. Idemo dan po dan, korak po korak, znamo da se velike stvari ne događaju preko noći. I ja i moja prijateljica i kolegica vjerujemo u Zalogajčić, vjerujemo u sebe, da radimo pravu stvar jer volimo to što radimo. A to je najbolji recept za uspjeh.



Čekiraj Zalogajčić i naruči svoj stuff na 

https://www.facebook.com/zalogajcic?fref=ts

----------------------------------

Zalgajčić - a crisp, juicy and completely new look at food!

This untried professor was fooling around the kitchen from a young age, and after getting her diploma that never actually had a role in her life and a job she was not happy with, she finally launched Zalogajčić (A Bite), a catering for all those who love tasty, but also healthy finger food. It is time to forget the established catering concepts and boring usual plates and reach for the traditional Mediterranean cuisine with a modern twist, made from two main ingredients for a good meal- ingredients from organic farming and great love! Allow me to introduce Marijana Kuduz to you, whose food, and I will testify myself because my life is not the same after her savory muffins, is a dose of pure luck.

Fashionbabica: Dear who are you?

Marijana: I am Marijana Kuduz, leo in the horoscope, born in Split, but living in Zagreb for 16 years so I consider it my second home. I am a teacher of geography and history, but I've never worked in my profession. Maybe because life took me in a completely different direction.

Fashionbabica:What's Zalogajčić (A Bite) ?

Marijana: Zalogajčić actually derived from a number of get-togethers, parties and dinners that I organized for my friends. I always made food when people would come over, so it has never been an ordinary party at our place. It was really a little gastronomic celebration. Then I realized that my food made people happy and I wanted to keep doing it. And when I realized that I could work with my friend Suzi Jurišević who has an eco garden and grows beautiful vegetables, fruits and herbs in Prečko neighbourhood, Zalogajčić was born. So far, it works as a Facebook page and catering and on Saturdays we offer snacks as part of an eco fair in Vrbani neighbourhood, in association with VESTIGIUM association.

Fashionbabica:What does Zalogajčić offer?

Marijana: Zalogajčić offers savory and sweet snacks. There are a variety of pies, cakes, tarts, pastries, croissants, muffins. I must point out that our ingredients come from organic farming, which we grow ourselves, and some things are purchased from local farms. I combine our Mediterranean cuisine, which is in my opinion one of the best in the world with a bit of French influence which can be seen in various tarts.

mini  lemon and almond tart

triangles with fish and vegetables

Fashionbabica:To whom could Zalogajčić be interesting?

Marijana:Zalogajčić could be interesting to all who are open to something new, different, and healthier. If at a party or a celebration you don't want to always have the same plate with cheese and ham or mini frankfurters on the table, then Zalogajčić is the right choice for you. It is also very healthy so it's not all about physical appearance. :) Presentation is very important to me, but  quality also.

Fashionbabica:Where do you get inspiration for your snacks?

Marijana:My inspiration comes from everyday life, from people, things, books. Sometimes I just see an ingredient and I know exactly what I would  do with it in the oven.

Fashionbabica: Do you have role models in the form of world famous chefs?

Marijana: My mom was the first person who introduced me to the kitchen. I was always her little chief assistant and enjoyed it. I am grateful to her for that time and some foundations that were placed back then. After that I went on my less traditional way. I am inspired by chefs from Makronova who always make interesting and tasty meals with their healthy, unusual ingredients. Recently I am  thrilled by French chef Michel Roux, the master of savory and sweet French pastries.

Fashionbabica: Favorite ingredients that you love to use in your dishes are?

Marijana:Favorite ingredients without which I can not imagine cooking are: leeks, Swiss chard, tomatoes, buckwheat, tuna, ginger, cardamom, cinnamon, rosemary, oregano, basil and definitely the elixir of life: olive oil.

Fashionbabica:A meal you can not live without is?

Marijana:There are a lot of meals that I love, but tomato sauce, pizza, my Split bread and chickpea and shitake mushroom stew are one of my favorite.

Fashionbabica: Which meal is your absolute hit?

Marijana:Leek and cheese muffins are my hit product. Many who have never liked leek, got quite fond of it thanks to these small bites and I am proud of it. Recently I received the most praise for my Split cake which is  my version of Vis cake.

mini Split cake

Fashionbabica: How do you deal with meals that don't turn out right? Does it happen to you at all?

Marijana: I have to admit it rarely happens that I fail in preparing a meal, I do have a lot of years of practice behind me, but when that happens, it is never fully non-edible. You eat what you can eat and go on to new victories.

Fashionbabica:What's it like to prepare food for others?

Marijana:Preparing food for others is wonderful and that's why I launched Zalogajčić. I'm happy while I cook, and I think it can be felt in the food I prepare since I give a part of myself in it. It is an indescribable feeling spreading the love through food.

double wafl  topped with chocolate

Fashionbabica: When did you realize that cooking is what you want to do?

Marijana: I think I always knew deep down I wanted to do it, but I realised it only a few years ago. I was unhappy, doing a job I didn't like and decided to make a change. Usually in life something bad has to come to awaken us from hibernation and push us forward.

Fashionbabica: Cooking is passion, hobby, job or a way of life to you?

Marijana: Cooking is not just a job for me, but my life's mission. Great love.

Fashionbabica:A meal any woman could win any man over with is ..? (or a man woman, a woman other woman, a man other man)

Marijana:A meal you could win your partner over with, whoever he/she is, is definitely chocolate tart with caramel cream and lavender. It dissolves every palate .. Tried.

Fashionbabica:Future plans?

Marijana:Future plans are that there are not many plans. We're going day by day, step by step, we know that great things do not happen overnight. Me and my friend and colleague believe in Zalogajčić, we believe in ourselves, and we believe that we are doing the right thing because we love what we do. And this is the best recipe for success.

Check Zalogajčić out and order your stuff @

https://www.facebook.com/zalogajcic?fref=ts