The Diaries: O početku, ljubavi, prijateljstvu i ostalom

“It is not the strongest of the species that survives, nor the most intelligent that survives. It is the one that is the most adaptable to change.” C.Darwin

Adrienne Rich o umjetnosti

One of the great functions of art is to help us imagine what it is like to be not ourselves, what it is like to be someone or something else, what it is like to live in another skin, what it is like to live in another body, and in that sense to surpass ourselves, to go out beyond ourselves.

Behind all art is an element of desire. … Love of life, of existence, love of another human being, love of human beings is in some way behind all art — even the most angry, even the darkest, even the most grief-stricken, and even the most embittered art has that element somewhere behind it. Because how could you be so despairing, so embittered, if you had not had something you loved that you lost? 

Greška?

Sve je navodno nastalo i počelo od greške. Tako je nastala Zemlja i neka sudbinska upoznavanja u životu.

O majci

Nekad je želim zagrliti čvrsto, poljubiti i reći: "Hvala ti što si tako snažna žena, hvala ti na svemu što si mi dala!" Ipak, nikad je ne zagrlim. Kako da je zagrlim samo tako odjednom? To nisu kodovi u kojima egzistira naša komunikacija.

"Do it anyway. What's the worst that can happen? ", kazala je A.

 O ljubavi prema svome ja

“We can’t hate ourselves into a version of ourselves we can love.”
— Lori Deschene

"Performance artists who feature themselves in their work are often leveledwith accusations of narcissism – at least, any of my friends who work in similar ways to you have done, even by their own art tutors. What is the positive nature of narcissism in art?

Alexandra Marzella:I think you have to be somewhat narcissistic to make art in the first place. There's nothing wrong with loving yourself, everyone should."

"Daj više ubij taj autodestruktivni jebeni mehanizam koji šteti i tebi i odnosima u tvom životu koji su ti bitni. Pazi na sebe C. i na svoje srce. Mozak je nekad glup. Ne možeš NIKADA zadovoljiti sve. ", rekla mi je I.

"...You'd kill yourself for recognition,
Kill yourself to never ever stop
You broke another mirror,

You're turning into something you are not... "

"Postoje dva načina življenja. Jedan: okrenut strahu. Drugi: okrenut ljubavi. Življenje okrenuto ljubavi je ustvari življenje duhovnog čovjeka. Osoba okrenuta ljubavi podrazumijeva čovjeka koji se ne plaši budućnosti, čovjeka koji se ne plaši posljedica, čovjeka koji živi ovdje i sada. Ako možete bez straha biti u ovom sadašnjem trenutku, u ovoj sveprisutnoj sadašnjici, dopuštajući drugom da prodre u vas do same jezgre - samo ako možete biti u bogatstvu ove punoće, jedino tada i jedino tako možete voljeti."

"Za koga pišem?", pitala sam se. "U konačnici ponajviše za sebe!", odgovorio je moj unutarnji glas.

Biti pomirena sa sobom, to je ono čemu težim kroz svoj tekst i svoja promišljanja.

Žena zaposlena/ubrzana, žena silovana, žena pričljiva...

O ljubavi prema drugome

"Ljubav i racionalno nisu suprotni pojmovi!", rekla mi je A.

Učim češće reći HVALA!

"Do you ever have a problem where you just don’t know how to reply to an argument, not because you don’t know the answer, but you just don’t know where to begin? Like, the foundation of knowledge you’d need to impart to this person before you could even begin to drag them out of their sinkhole of ignorance would cost thousands of dollars as if it were coming from a university?"

On je bio moja sigurna luka, ali onda sam shvatila da ne mogu disati bez nje.

Sjećanja! Sjećanja su ono što me sjebe, sjećanja se uvuku duboko pod kožu pa me svaki put nanovo podsjete zašto ne mogu bez tebe!

Partneri znaju kada ono drugo nešto prešućuje! Oni znaju, a neka istraživanja čak kažu da žena zna kada je muškarac vara jer njegov penis drugačije miriše (makar je isti opran).

"For small creatures such as we the vastness is bearable only through love."

"Moj otac, astronomCarl Sagan predavao je znanosti o svemiru i kritičko razmišljanje na Cornellu. U to vrijeme već je postao poznat i često se pojavljivao na televiziji preko koje je nadahnuo milijune svojom zaraznom radoznalosti o svemiru. No, unutar kuće, on i moja majka Ann Druyanpisali su knjige, eseje, scenarije i zajedno su radili na popularizaciji filozofije znanstvene metode umjesto praznovjerja, misticizma i slijepe vjere za koju su osjećali kako prijeti dominantnoj kulturi. Bili su veoma zaljubljeni – sada, kao odrasla osoba mogu vidjeti da je njihova profesionalna suradnja bila još samo jedan izraz njihovog ujedinjenja, druga vrsta vođenja ljubavi". Sviđa mi se taj dio o još jednoj vrsti vođenja ljubavi kroz zajedničku suradnju.

"An honorable human relationship — that is, one in which two people have the right to use the word “love” — is a process, delicate, violent, often terrifying to both persons involved, a process of refining the truths they can tell each other.

It is important to do this because it breaks down human self-delusion and isolation.

It is important to do this because in doing so we do justice to our own complexity.

It is important to do this because we can count on so few people to go that hard way with us."

Adrienne Rich

No one’s fated or doomed to love anyone.
The accidents happen, we’re not heroines,
they happen in our lives like car crashes,
books that change us, neighborhoods
we move into and come to love.
Tristan und Isolde is scarcely the story,
women at least should know the difference
between love and death. No poison cup,
no penance. Merely a notion that the tape-recorder
should have caught some ghost of us: that tape-recorder
not merely played but should have listened to us,
and could instruct those after us:
this we were, this is how we tried to love,
and these are the forces they had ranged against us,
and these are the forces we had ranged within us,
within us and against us, against us and within us. A.R.

4352

Mašu mi sunčani ljudi

Visoki valovi

Prljave noge preskaču sjene

Sve prolazi

Dajem ti ruku i srce

Želim te upoznati

(Ja sam ti tvoje ja

Povežimo se tijelima)

Žen

Volim te gledati kako se smiješ. Molim te nemoj nikad stati.

Ti rascvjetavaš džunglu moje psihe.

"Vrati se u prostor!", kaže mi strogo kad uvidi da sam odlutala. Bila sam posve sigurna da ne vidi kad odlutam.

Ne znam što znači riječ ljubav. Znam što znače riječi orgazam, sviđanje i veza, mogu doslovno osjetiti te pojmove fizički, ne samo definirati ih. Međutim, ne poznajem što znači riječ ljubav, osim možda one koju moja majka osjeća prema meni.

"Ljubav je tiha!" To bi značilo da se ona prvenstveno iskazuje postupcima, a ne onim značajnim "Volim te!"

Zaljubljena žena je kao kuja. Kada susretne drugog psa ona se ponaša na način - malo me strah, malo te želim upoznati, malo sam ljuta (režim i lajem na tebe).

U krevetu se od partnera svašta može izvući!

Odnosi se raspadaju zbog tri razloga:

1. ljudi prestanu komunicirati
2. uzimaju jedno drugo zdravo za gotovo
3. prestanu si davati komplimente ("Ljubavnici se uvijek trebaju zavoditi!", kaže M.)

Kada govorimo o vezama, riječnavikakoristimo u negativnom kontekstu. Navika ne mora nužno biti loša. Ona je sastavni dio veze. Ako ti ta navika/odnos čini dobro, onda je to dobra navika, ako ti čini loše, onda je to loša navika/odnos.

O prijateljstvu

Imam malo poštovanja za ljude koji ne posjeduju prijatelje jer smatram da su prijatelji kao i roditelji, braća i sestre osnova našeg postojanja.

Gledaš prijatelje i prijateljice svog ljubavnika/ljubavnice/partnera/partnerice/dečka/djevojke i uviđaš kakva je on/ona osoba. Prijatelji i prijateljice naših partnera/partnerica govore nam puno o njima.

"Kad već toliko pazimo kako se izražavamo,ti ponajviše, jesu li prijatelji baš nešto što "posjeduješ" ili samo "imaš?", odgovorila je A. 

"Ti se ponašaš kao da ono što govorim tebi, govorim baš svima?", znale su mi reći neke moje prijateljice kada bih se u društvu slučajno izlanula misleći da neka "tajna" uopće nije tajna, budući da je sigurno rečena svima. Često razinu povjerenja koju mi drugi ljudi iskazuju uzimam kao nešto uobičajeno. U biti kada bih znala da je to nešto izvan uobičajenog, bila bih iznimno zahvalna što mi je toliko povjerenje ukazano.

O 100- postotnosti

Od svojih prijatelja/prijateljica/partnera/partnerica očekujem da budu vrhunski ljudi – inteligentni, sposobni, pouzdani....da budu bića koja moje biće vuku naprijed, da budu oni od kojih mogu učiti, oni koji me oplemenjuju i oduševljavaju. Da budu sve suprotno od onog što ljudi inače jesu-inertna, troma, letargična, zločesta stoka. Ne pristajem na ništa manje od vrhunskog čovjeka u svom životu, po cijenu toga da izgubim koliko god je prijatelja/partnera potrebno. Ja jesam stroga, oštra i isključiva i moram raditi na tom zlom naslijeđu svog odgoja koji me i doveo do toga da budem toliko kritična i vječno nezadovoljna, kako prema sebi tako i prema drugima, ali mi moramo težiti tome da budemo vrhunska ljudska bića, da dosegnemo svoj puni potencijal. I zato se želim družiti samo i isključivo s vrhunskim ljudima ili bar onima koji iskazuju put ka tome. Svi ostali ne zavrjeđuju ni minutu moje pažnje i blagosti koliko god bili "dobre osobe". Očekujem i želim samo sto posto. Biti dobra, nezlonamjerna osoba, no usto vrijeme troma osoba bez ambicija je nedovoljno. Ja želim 100% u svakom pogledu.

"Razumijem te, ali moraš znati da u konstruktu "bolji od drugih" leži i element mržnje!", rekla mi je A. Blaga moja A., glas razuma kao i Bea. "To je valjda ta mržnja koju osjećam prema sebi", pomislila sam.

Ne nudim li uvijek pro et contra u svom tekstu? Ne preispitujem li sebe? Voljela bih da mi se ukaže da moje propuste kako bih postala bolja u onome što radim. Ako mi ponudite samo mržnju prema mom tekstu, bez konstruktivne kritike i ideja kako da postanem bolja, kako da onda postanem bolja?

Razmišljam o svim vrhunskim umjetnicima i znanstvenicima bez kojih naše društvo ne bi egzistiralo na način na koji egzistira, bez kojih ne bi znali istine i znanja prijeko potrebna, od Georgie O'Keeffe i njenih cvjetova u obliku pizde, preko Tesle do Kurta Cobaina. Možda nisu najbolji primjeri, nego su ovako vrlo banalni i iz glave izbačeni bez imalo promišljanja. Moglo bi se navesti još krucijalnijih imena, no ono što želim reći je da je put vrhunskih ljudi vječito destruktivan. Ili umreš od droge ili napraviš promjenu koju će društvo cijeniti tek za sto godina.

O doživljaju sebe kroz oči drugih ljudi

Plivaj u moru površnosti, ja se doživljavam onako kako ja želim!

O bijesu

"Kada pričaš o ljudima koji su te povrijedili ili o stvarima koje te boli, tvoje lice se u potpunosti promijeni. Te oči koje sijevaju i te žile koje iskaču. To je neka druga C.", rekla mi je I.

O sreći

“I actually attack the concept of happiness. The idea that - I don’t mind people being happy - but the idea that everything we do is part of the pursuit of happiness seems to me a really dangerous idea and has led to a contemporary disease in Western society, which is fear of sadness. It’s a really odd thing that we’re now seeing people saying “write down 3 things that made you happy today before you go to sleep”, and “cheer up” and “happiness is our birthright” and so on. We’re kind of teaching our kids that happiness is the default position - it’s rubbish. Wholeness is what we ought to be striving for and part of that is sadness, disappointment, frustration, failure; all of those things which make us who we are. Happiness and victory and fulfillment are nice little things that also happen to us, but they don’t teach us much. Everyone says we grow through pain and then as soon as they experience pain they say “Quick! Move on! Cheer up!” I’d like just for a year to have a moratorium on the word “happiness” and to replace it with the word “wholeness”. Ask yourself “is this contributing to my wholeness?” and if you’re having a bad day, it is.”

Hugh Mackay

O uspjehu

"Ne možeš odmah biti prvak. Na početku ne posjeduješ iskustvo niti tehniku.!", rekla je L. "NE MOŽEŠ ODMAH BITI PRVAK!", ponavljala sam u glavi još dugo nakon sestrinih riječi.

O ljudskoj zlobi

"Neki ljudi uporno krivo čitaju moje rečenice. Kao da ih namjerno krivo shvaćaju! Kao da odbijaju shvatiti ono što je napisano tako iskreno i čisto.", požalila sam se A. Ona je to objasnila na način: Ljudi najčešće ne razumiju ni sebe, kamoli nekog drugog, a kamoli kroz tekst. Ljudi vole mrziti, vole reći riječi koje ćete povrijediti, VOLE SRATI JER SE TAKO OSJEĆAJU SUPERIORNIJE. Nemaju pametnijeg posla nego govoriti ti kako ćeš živjeti, učiniti ti nešto nažao jer to pričinjava vrhunac u njihovom bijednom životu. Uostalom, mora ti biti jasno da što su ljudi više u krivu, to ih je više i tim su glasniji, od onih posve nepismenih do onih ciničnih i navodno pretjerano inteligentnih. Cinizam je obrana. Cinično je reći "C. Tvoj tekst i tvoja potraga za ljubavlju su infantilni." Cinizmom se branimo od činjenice da svi trebamo ljubav u nekom obliku. A što se tiče pretjerane inteligencije- nisi pametan samo ako koristiš velike riječi."

Neki ljudi mnogo su drkali na moj tekst kada sam pisala o njima. Uživljeni u sebe kao i u naše navodno prijateljstvo, zbog riječi hvale i zadivljenosti kojima sam obasipala njihov lik, obećavali su mi mnoge suradnje, ljetovanja i druženja, dok se konačno od silnih ideja o sjajnoj budućnosti nije desilo baš ništa.

"Odustani C. Ne možeš donijeti sklad u tuđe živote. Možeš biti podrška, ali tu priča staje. Teško da itko može unijeti sklad u tuđi život.", rekla mi je A.

O infantilnoj isključivosti u mom tekstu

Ne smatram da je infantilna isključivost u mom tekstu loša ili štetna. Ukoliko ono što osjećam i pišem uistinu jest infantilno. Infantilna isključivost je dio kako mog osobnog razvoja tako i onog profesionalnog.

O svrsi

Nemam potrebu nikoga podučiti svojim tekstom, reći mu/joj što i kako treba živjeti. Nemam potrebu izdići se kao veliki autoritet, prikazati se, da upotrijebim izraze nekih ljudi upućenih mom smjeru:genijalnom, poželjnom, lijepom, pametnom, pismenom, feministkinjom, jebenom pičkom, željnom kurca...Moj tekst je prije svega moja terapija, moj način pročišćavanja i probavljanja, alat koji mi pomaže da ne poludim + potraga za ljubavi i istinom koja prije svega služi da sebi objasnim ono što me boli, da iz sebe izbacim ono što me uništava, tišti i odvlači od mog pravog bića. Ukoliko netko uporno ne želi prihvatiti istinu i iskrenost u mom tekstu to je njegov/njezin izbor. Ja zaista ne mogu biti odgovorna za to, niti postoji išta što mogu napraviti da zadovoljim potrebe te osobe. Kada bi postojalo, rado bih to napravila.

"Ne vidim problem u tome da u svom tekstu koristiš riječpička. Svaki jezikoslovac reći će ti da to nije prosta riječ. Prost je nas odnos prema toj riječi. Problem kod riječi pička je taj što kada pričaš o vlažnoj pički, ljudi razmišljaju o vlažnoj pički, a ljudi ne žele razmišljati o vlažnoj pički, već o vlažnom križu.", rekla mi je Ona.

O punku

"Baš si pankerica!", provalila je G. nad nekim mojim tekstom. Nasmijale smo se glasno, ali onda sam se sjetila one 16-ogodišnje sebe u martama, poderanim trapericama s prišivcima, majicom nekog punk benda i bocom vina u ruci. Pitam se gdje su sada te moje bivše prijateljice s kojima sam išla po prosvjedima i koncertima, spavala po vagonima i seksala se iza klubova. Sad su mnoge od njih uglađene, zaposlene djevojke ili pak žene i majke, usta i pičke punih morala. Odavno su zaboravile da biti punkerica ne znači samo slušati punk i pušiti kurac u wc-eu nekog kluba ili pak glasno vikati "Dolje sistem" na kojekakvim prosvjedima.

Kad se sjetim takvog licemjerja shvatim kako baš nikome ne dugujem ispriku za to kako živim, što osjećam i pišem jer živim jedino načinom koji mi omogućava da moja duša mirno spava, tim određenim načinom koji mi nikada nije bio samo faza ili tek odabir nekog glazbenog žanra ili modnog izričaja.

O smjeru

"I'm 33 and I still work as a bartender. To make it worse, my brother is a world renowned chemist. So when my father talks to people at weddings, he says: 'My son just got a million dollar grant. And my daughter lives in New York.' The thing is, I used to be such an overachiever. I skipped the last two years of high school. I got a full ride to college, but ended up dropping out. I don't know what happened. I keep telling myself I'm saving up to go back to school, but I don't have any savings. I don't know, I just feel very lame all the time. Don't make me sound too lame."

Tako se i ja nekako osjećam! Bila sam tako posložena! Gdje sam se pogubila?? "Jesi li zaista bila ili si samo mislila da jesi? ", pitala me A.

Kada čitam o životu neke poznate ličnosti i slušam o ličnostima koje su možda posve nevažne za svijet, ali su uvelike nadahnule moje prijatelje, često s velikim zanimanjem proučavam gdje su bili i što su radili u mojim godinama, kao da si time objašnjavam da je ovo što radim u redu, da ovo što radim ima smisla. Tražim opravdanja za svoje postupke i tješim se idejama o tome gdje još mogu stići.

O korijenima

Kao dijete uvijek sam hodala po selu bosa. Voljela sam s ujacima i ujnama ići na Cetinu, gacati nogama kroz hladnu vodu, penjati se po planini, gledati mamu kako uživa u pohanim žabama, jesti srdele bez čišćenja i ujnine tople uštipke s domaćim džemom.

Imam potrebu ne postojati, samo se isključiti, stisnuti pauzu, ili ukoliko se odlučim na život - zatvoriti negdje i pisati. Nemam potrebu družiti se s ljudima/komunicirati s ljudima. Što više imam potrebu pobjeći/ ne sudjelovati u onome što zovemo život, to više razmišljam o staroj kući u Dalmatinskoj Zagori, o kući u kojoj sam odrasla, gojena od djeda, bake i Š. koja je ostala s njima nakon što se razboljela. Š. je bila divna, Š. je moje srce, zbog nje sam ono što jesam danas, ali svaki put kada zagrizem u pincu, sjetim se djeda. Majka kaže da je bio ozbiljan otac, pomalo hladan i pretjerano čvrst kao uostalom svaki muškarac odrastao u kršu. Međutim, kada gledam unatrag, ja nikada nisam osjetila tu hladnoću kao što uostalom svako unuče ne osjeti ništa osim goleme ljubavi budući da posve razoruža svoje djedove i bake. Djedova ljubav prema meni očitovala se u snažnim zagrljajima i poljupcima u njegovom krilu nakon što me ne bi vidio mjesecima. Uvijek me vodio u polje i u vrt da mu pomažem, a ja sam bila posve uvjerena da bi ta zemlja propala bez mene.  Ponosno sam okretala vile i prebacivala suhu travu, trčala po vrtu zalijevajući ga, čistila štalu i pomagala mu oko kuće. Sada kada gledam, što je djevojčica od  7 godina s kojih 30-ak kila mogla napraviti? On je naravno sve to mogao sam, ali bio je dobar psiholog i nisu mu, makar je imao samo 4 razreda osnovne škole, trebali mnogi priručnici o odgoju da shvati na koji način se djetetu može podići samopouzdanje. Nakon njega svi ostali muškarci trudili su se svojski da mi ga unište, ali sada kada se prisjećam svog djeda, znam da tamo negdje moje izgubljeno samopouzdanje još uvijek tinja. Samo moram zagrabiti da ga ponovno nađem.

Love C.

xoxo

*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.

Ovi dnevnici su javni jer mi pokazuju do koje granice sam spremna ogoliti svoju dušu i tako doći do same srži svoga bića!

photos: 

http://bonjour-petite-fille.blogspot.com/
http://wolfandwillow.typepad.com/wolf-and-willow/fashion-style/page/2/
http://irenebrination.typepad.com/irenebrination_notes_on_a/2012/05/shadows-on-parade-nicol-vizioli.html
http://elfanzine.tv/2014/01/el-juego-de-errores-de-alison-scarpulla/