The Diaries: Kao more, ja se konstantno mijenjam od mirnog prema kaosu

Kao more, ja se konstantno mijenjam od mirnog prema kaosu.

Život bi mi bio lakši kad bih manje razmišljala/analizirala. Od tud kreće sva moja neuroza. Misao – analiza – manija. Misao vodi u analizu, analiza u maniju. "Ti si rob kategoričkog mišljenja", rekao mi je nekidan u žaru svađe. To je zapravo bila više rasprava nego svađa. On je prestaložen za svađu. Ja sam na to brzo pohitala po olovku kako bih zapisala njegovu rečenicu koja se učinila tako značajnom i korisnom za moje pisanje.  "Došao sam ovdje ozbiljno razgovarati, a ti od svega praviš cirkus", gledao me dok sam pisala po nekom jednom papiriću umjesto da si konačno kupim pravu bilježnicu ili rokovnik. Ja se ipak bavim pisanjem. I donekle jesam pravila cirkus od naše rasprave, kao što to uporno činim od našeg odnosa, u maniri djevojčice koja ga bez ikakvog posebnog razloga gađa kamenjem u glavu, a kad joj on uputi prijekoran pogled, ona mu isti uzvrati, onako ispod obrve, zločesto i infantilno i samo izusti nazalan "sorry".

Kad sam sljedeći dan prošla pored komode na kojoj je ležao papirić s našvrljanim Ti si rob kategoričkog mišljenja, nasmijala sam se, kao kad se nasmiješ jer iz džepa izvučeš račun ili kakvu već pizdariju na koju si posve zaboravio. Odlučila sam poraditi na svom kategoričkom mišljenju. Kad govorim o svom kategoričkom mišljenju, mislim na to da ljude automatski stavljam u ladice i ako mi koji njihov pokret ili riječ ne odgovara, automatski ih šaljem u kurac, brišem iz uma i ne dajem im prostora da se izjasne i objasne, a čak i kada to pokušaju, ne čujem ih jer se tako zadano držim konstrukta koji sam o njima stvorila u glavi, a koji počiva na premisi: "Kriv si/kriva si (iz kojeg god razloga) i što god da učiniš više nema povratka jer u mojoj glavi si kriv/kriva i to je moja konačna odluka." Postupak mog ulaženja u trenutak manije je uvijek isti. Nešto me raspizdi, počnem o tome intenzivno razmišljati, misli samo kolaju, loši filmovi se samo nadograđuju i onda me bad trip toliko preuzme da više ne znam što je istina i što je ispravno, a što je krivo i moja konstrukcija u glavi. Loše emocije i misli sve me više preplavljuju i kad moj bad trip dođe do vrhunca, gotovo da se počnem tresti od bijesa i gubim dah. I onda odjednom,  bujica negativnih kratkih komentara leti iz mojih usta ili iz moje tipkovnice prema mojoj žrtvi koja je u biti loš lik u cijeloj priči jer da je dobar ne bi bilo ni prostora za moj gnjev, ne bi bilo uzroka mom gnjevu.

Ili kako je On to objasnio: "Ti na kraju dana vidiš samo "ja " - sebe, predanaliza i postanaliza su obavljeni bez mogućnosti utjecaja, u ovom slučaju mog. Ti si si odredila ladicu za mene, i trpala me u nju pod svaku cijenu. Ni u jednom slučaju nisi bila u pravu, što si i priznala svaki put, ali to je manje bitno tko je u pravu. Izvela si efekt naseg druzenja u neku vrstu torture umjesto uživanja. Stvarno si majstorica. S nekim se toliko spojiti, a da ima takav loš ustroj misljenja i odnosa prema drugima, to jos nisam sreo. Da imaš svoju viziju "kako to treba izgledati " i ako nije tako odmah najgore govoriš, šalješ, pišeš i još imaš drkosti mi nametati te neke jeftine foldere."

Ono jutro kad je po prvi put otišao od mene, u glavi su mi ničim izazvani satima svirali Smithsi i njihova Please, please, please, let me get what I want. Ili je ta stvar bila baš sasvim logično izazvana jer mi je podsvijest nakon takve večeri govorila: "Daj mi, daj mi da ovaj put imam to što želim."

On je nježan. On je ljubavnik. On priča sa mnom kao nitko dosad, osim jedinog, nikad prežaljenog A. Obuzima me tuga pri shvaćanju koliko sam neurotična i nesposobna za vezu koju bih toliko htjela s njim koji se čini savršenim u svakom pogledu. Toliko je lijep dok ga gledam tijekom seksa. On je kao sedativ. Uvijek zna što treba reći da me umiri. Ispijali smo kave od osam sati, dok je naš odnos, u samo mjesec dana od one večeri kad je došao kod mene s vinom i kondomima, kretao prema vezi. No, vrlo brzo sam ga izvrijeđala, umjetno stvarajući svađe, uporno ponavljajući si kako su to samo hormoni i kemija, a ne nekakve emocije. Imali smo moment, koji sam sjebala, neostvarenu vezu koju sam iz straha i trauma opstruirala. Kad se moja neuroza raspamsala, on se povukao i ja sam podivljala. Osjećam se odbačenom, a sama sam to prouzoričla. Logičan slijed jer sam ionako cijelo vrijeme mislila kako nisam dovoljno dobra. Još uvijek sam u fazi istinskog gađenja i nezadovoljstva sobom.

Nekidan sam sanjala zanimljiv san. Bio je..ne znam kako bih ga uopće opisala... degutantan, a opet tako svojstven meni. Da emocija koju sam osjetila u snu ima boju, bila bi to tamno zelena gotovo crna. Kažu da zelena ima veliku emocionalnu povezanost sa sigurnošću. Emocije i sigurnost, kakav izbor riječi! Sanjala sam dva frajera koja sam nedavno upoznala na jednom koncertu. To je onaj tip frajera koji automatski svrstaš u friend zone. Onaj tip s kojim rado izlaziš i duvaš, ali koji te ne privlači seksualno jer nekako je predobar. Čak češ zaključiti kako se super oblači i da fizički nije loš, ali eto nije dovoljno idiot/frajer/jebač/ nešto četvrto da bi poželjela biti s njim. Krenula sam tako u snu sa svoja dva nova prijatelja u neki opasan kvart po najboju travu na svijetu. Bio je mrak, kvart je bio pust, svjetlost polusrušene benzinske i tek jedna lampa slabo su osvjetljavali napušteni kompleks ograđen žicom, ispred kojeg smo se našli. Nekako smo se provukli kroz žičanu ogradu da bi upali u neku vrstu bolnice, koje je sa svojim tamnim, gotovo crnim, prljavim zidovima više ličila na zatvor. Oko nas su hodale medicinske sestre i doktori. Hodali su strogo, držeći se uspravno, gledajući pred sebe posve tupog, hladnog i ispranog pogleda. Isto to držanje, pogled i hod imali su i štićenici ove ustanove, sve mahom mladi ljudi mojih godina. Sakrili smo se u neku prostoriju koja je ličila na samicu, zidovi su joj bili tamno zeleni i mokri. U sobici je u kutu stajao tek stari krevet preko kojeg je bila prebačena bijela plahta. Na krevetu je sjedio mladić. Bio je obučen u običan bijeli t- shirt i nekakve dronjke od hlača. Imao je kovrčavu crnu kosu, bio je prokleto zgodan i naravno slikar. Gledala sam ovu dvojicu pa njega i tom trenu sam znala: "Desit će se sranje!" "Ideš s nama?", pitao je jedan od dvojice mojih novih prijatelja. "Paa...", razvlačila sam sporo. "Gledaj, mi ćemo se brzo vratiti, samo da uzmemo stuff i to je to. Bili smo tu sto puta, znamo kako stvar idu i kako zaobići stražare i doktore. Ali možeš i ovdje pričekati, ako ti se ne ide s nama?, objasnio je prijatelj. "Da, možeš ostati tu, dođi, sjedi pored mene, pokazat ću ti svoje slike!", rekao je umjetnik . Iako je bilo jasno kao dan da ću najebati i da je jedina logična stvar da odem sa svojim novim prijateljima, jer hej nalazim se u fakin ludnici u kojoj ljudima vade mozak i srce, ja sam naravno sjela pored slikara. Bio je nonšalantan i zavodljiv dok se kurčio svojim slikama. "Daj molim te, misliš da ćeš dobit' pičke ako mi prodaš priču kako si umjetnik!", zakolutala sam očima. "Ajde , ne igraj se nedostupne feministice, znaš i sama zašto si ostala tu!", rekao je posprdno. I zaista, kao da prvi put pušim takvu igru, rekla sam: "Pa dobro, nisam rekla da ne želim!". Odjednom on naglo ustaje, nakon čina kojeg se ni ne sjećam i kreće van. Vičem: "Hej, ne možeš me ostaviti ovdje samu!", na što on opušteno odgovara: "A gle ja ti sad moram ići". "Sad? Sad moraš ići? Koji ti je kurac? Nema šanse da izađem van živa? Shvatit će da nisam ista kao oni, kao lobotomičari.", vrištala sam. "A jebiga!", kratko je ispustio on. Lice mi je poprimalo groteskne grimase dok mi je u glavi kipilo. KAKO SI MOGLA BITI TAKO GLUPA?? OPET! TI JEBENO NIKAD NEĆEŠ NAUČITI GLUPAČO", zvonilo mi je ušima dok sam užasnuto čupala kosu. "Makni se!", viknula sam i gurnula ga u stranu kako bih izašla u hodnik. Oko mene su hodale medicinske sestre s nezamislivo odbojnim instrumentima u rukama, a zajedno s njima po hodniku su se sporo micali i mladi pacijenti tupog pogleda, bez razuma i emocija. Brzo sam se vratila natrag u sobicu dok me užas stezao u grudima. ...I onda sam se probudila. Ali ne treba mi gatara da mi objasni značenje ovog sna i moje goleme gluposti.

Razmišljam:

O zaljubljenosti:

"Zaljubiti se znači reći ti koliko si mi drag jer mi tako dražesno držiš zrcalo u kojem se ogledam kako bih shvatila koliko se volim" Ova rečenica može se shvatiti dvoznačno. Može značiti- volim se jedino kad me ti voliš ili toliko si odvratan prema meni da sad konačno spoznajem koliko se cijenim i zato je krajnje vrijeme da te odjebem.

Prijatelji su me optuživali da sam sretna. To su bili oni dani kad smo se tek upoznavali.

O jebačima:

Što frajer ima viši rejting, što je veći jebač, to je lošiji ljubavnik. Iako to ne vrijedi za Njega.

Sveto trojstvo: nonšalantnost, bezobrazluk, arogancija

O frustracijama:

Sve frustracije su samoinducirane. Svijet oko nas nas poziva da postanemo uzrujani, ali mi ultimativno prihvaćamo poziv. Ja konstantno prihvaćam pozive. Oh, da ih bar nisam toiko prihvatila u životu.

O sceni

Dobro da toliko radim jer kad puno radim nemam vremena za druženja, druženja s ljudima s kojima za godinu dana neću ni popiti kavu, a koji su neki faktor na sceni. Muka mi je od drama i tračeva sa scene. Tko je s kim? Tko je više kul? Čiji art je veći hajp?

O naletima negativne energije

Odvalila sam onaj kotačić od štednjaka kojim se namiješta jačina temperature. Odvalila sam ga posve slučajno jučer na poslu. Iščupala sam ga van doslovno. Žena - bijes rastura stvari oko sebe (nehajno) kada je ljuta/povrijeđena-

O pesimizmu

Jesam li pesimistična ili realna? Gdje je više ta granica?

O pisanju:

Kako je pretenciozno reći: "Ja se bavim pisanjem". Nije da sam neki poznati autor, na koji svršava balkanska intelektualna krema. Kako je pretenciozno nositi po svuda laptop i tipkati u svakoj mogućoj pauzi - na kavi između poslova, u čekaonici kod doktora, za ručkom...Kao da je od životne važnosti da napišem sljedeći tekst, kao da će svijet propasti pa ne smijem izgubiti niti jednu sekundu. Tako se odprilike i osjećam dok sjedim po redakcijama časopisa za koje pišem. Gledam tupo u jednu točku i razmišljam kako nije pravedno da sam ovdje zatvorena, kako bi bilo bolje da sjedim doma jer sve osim sjedenja doma za laptopom je gubljenje vremena. "Pustite me van, vi ne znate koliko toga ja imam za reći, moram brzo doma sve to natipkati". Tako razmišlja moje infantilno, strastveno ja, uvjereno da će od mene jednom nastati neki autor vrijedan spomena. Brzo ugušim to ja kad se pojavi jer sam uvjerena kako nemam pravo sanjati.

Bilješke za sve buduće tekstove mi vječito leže razbacane po jadnim papirićima koje vječito gubim, kao i onu kocku hašiša od nekidan koja će zauvijek ostati neprežaljena. To je tako tipično ja. Napravi ono što znaš da trebaš napraviti zaboga! Kupi bilježnicu, spremi hašiš, donesi pravu odluku, ne ignoriraj prave odluke!

O ocu:

"Kako ti je tata?", pitao me. "Razmišljam o njegovom sprovodu", odgovorila sam. "Možda je vrijeme da se pripremim na takav ishod", pojasnila sam. "Možda je vrijeme da se zbondate", odgovorio je brzo. Zaključila sam kako mi se više sviđa ta perspektiva. Stvari su uvijek ljepše iz njegove perspektive. Volim njegove perspektive. Logične su i optimistične.

O cimericama:

Top tri razloga za cimerice:

drže ti glavu i daju vode dok mamurna povraćaš

dočekaju te s čokoladnom tortom kad umorna dođeš s posla

razgovor s njima prije spavanja i čaša vina imaju terapeutski učinak

O buržujima

Koliko ih prezirem, one koji nonšalantno uživaju, dok ja cijeli život gledam roditelje kako otkidaju iz vlastitih usta kako bi sestra i ja imale sve. Dok gledam umorne oči drage majke i umirućeg oca,  i sama premorena od previše posla i borbe s vjetrenjačama u vidu svog feminizma i borbe za nekakva tamo ljudska prava, mislim kako neki imaju prilike za uspjeh jer im njihova klasa to omogućava, a moja me drži tu na dnu prikovanu bez ikakvog znaka za bolje sutra, za život koji si želim, a koji nije ništa previše, tek stančić s malim balkonom, radni stol s pogledom kroz prozor i jedan stari vintagebicikl i sreća, puno sreće... Oh, kako želim sreću, samo to želim u životu!

Rad je stvorio čovjeka, a nerad gospodina!!!

Love C.

xoxo

*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.

photos: 

http://coilhouse.net/2008/02/the-exemplary-christina-ricci/

http://www.elitismstyle.com/blogazine/archives/21331

http://loucosesantos.tumblr.com/page/14

Le outfit post: My new Neha Neha favourite sweater!

photos Nela Kliček

Shakshuka - opasno fin obrok drito s Istoka!

Neha Neha me zarazila opasno dobrim jelom. Ono je sve što ženi treba-  toplo, mekano i beksrajno fino! Poslušajte Nelu Kliček i bacite se na spravljanje ovog divnog jela!

Shakshuka je sjevernoafricko jelo od jaja i povrća. Najbolje ga je jesti direkt iz lonca sa koricom kruha i po mogućnosti kad se kampira na nekom festivalu dok u pozadini sviraju tuareski ratnici, a pijani Francuzi plešu i pjevaju marseljezu. Random enough?

 A sad recept ;)

Sastojci za troje ljudi: 

Pola kile rajčice

Crvena paprika

Zelena paprika

Glavica luka

Cesnjak (broj reznjeva ovisi o osobnom ukusu)

Maslinovo ulje

Papar

Sol

Ljuta paprike ili tabasco

Zacini po izboru

Luk i paprike se preprze na ulju i doda se sitno nasjeckani paradajz. Izvorno se shakshouka radi samo na paradajzu, ali odlicno je kad se doda razlicitog povrca poput poriluka ili kukuruza, a za dodatni šmek se moze ubaciti i koji komad slanine. Reznjevi cesnjaka se narezu na pola i stave u smjesu koju treba dobro zaciniti - ipak je jelo iz sjeverne Afrike. Kad se povrće izdinsta ispustiti jaja i pokriti sa poklopcem da se jaja skuhaju na pari.

----------- 

 Dangerously exquisite meal  from the East!

Neha Neha infected me with a dangerously good meal. It is everything a woman needs- it's warm, soft and infinitely fine! Listen to Nela Kliček and get down to making this wonderful meal. 

Shakshuka is a North African dish made from eggs and vegetables. It is best to eat it directly from the pot with crusty bread and preferably when camping at a festival while  in the background Tuareg warriors are playing  and drunk French people are dancing and singing Marseillaise. Random enough? 

  And now the recipe;) 

Ingredients for three people:

half a kilo of tomatoes

red pepper

green pepper

one onion

garlic (number of cloves depends on personal taste)

olive oil

pepper

salt

cayenne pepper or Tabasco

spices by choice 

Fry the onions and peppers on oil and add chopped tomatoes. Originally shakshouka is made only on tomatoes, but it's great when you add  various vegetables such as leeks or corn, and for additional smell you can add  a piece of bacon. Garlic cloves are cut into half and put in the mixture which is supposed to be spiced good - it's a dish from North Africa after all. When vegetables are fried drop the eggs and cover with a lid so the eggs could be  cooked on the steam.

Terry Richardson - art ili pornografija?? Dobrodošli u porno raj kontroverznog fotografa! - part 2

"Bio sam sramežljiv klinac, a sad sam taj moćni frajer s erekcijom koji dominira svim tim curama", ponosno ističe kralj porno chic fotografije. Postavlja se pitanje zašto je ovaj frajer posvuda, zašto mu zvijezde uporno ne prestaju pozirati i zašto njegove hardcore pornografske fotografije vlastitog sebe i dalje slobodno kolaju Internetom? Potencijalni seksualni predatori ne bi smjeli biti slavljeni u modnoj industriji pa zašto se onda Terryu konstantno gleda kroz prste? Možda zato što mu se dvadeset modela dnevno nudi da ih poševi ili ih bar slika polugole u kupaonici u zamjenu za malo slave? Je li matematika toliko jednostavna? Opći li Terry sa svim tim modelušama samo zato jer ima fotoaparat i objavljuje li  potom njihove fotografije samo zato što mu mnoštvo kontakata sređuje objavljivanje tih istih fotografija?

Neću uopće ulaziti u moguće razloge njegovog navodnog predatorskog ponašanja kao što su teško djetinjstvo, a pri tom mislim na život s ocem Bobom, poznatim modnih fotografom, ali i šizofreničarom koji je u 43. godini života ostavio Terryevu majku radi tada 17- godišnje Anjelice Huston koja je kasnije priznala kako ju je Bob toliko maltretirao da je htjela počiniti samoubojstvo. Niti ću ulaziti u detalje devastirajuće nesreće koju je doživjela Terryeva majka kada je on imao svega 9 godina, a čiji je oporavak ostavio tragične posljedice na Terrya. Teško djetinjstvo,  kako Terry objašnjava, učinilo ga je osobom koju privlače disfunkcionalni, sjebani ljudi.  A kada bih poželjela pisati o njegovom groznom djetinjstvu, mogla bih se raspisati i o tome kako je prekinuo školovanje u drugom srednje, a do 18- te  postao ovisnik o heroinu. No, škola ionako nije bitna za Terryevu priču jer ubrzo nakon što je počeo raditi s ocem na snimanjima, okrenuo se da to tako nazovem "intimnoj fotografiji", a pri tom mislim na to da je fotografirao muškarce s penisima na izvolte što mu je osiguralo i prvu kampanju za britansku dizajnericu Katharine Hamnett. Ubrzo nakon nje, čitava svita dizajnera, glumaca i svi ostalih celebrityapopušila je Terryev porno chic i sirovu edgy fotografiju. Pop zvijezde, supermodeli, političari, transseksualci, prijatelji i ljubimci  ispred njegove kamere radili su i još uvijek rade stvari koje ne bi radili ispred drugih fotografa. 

Tehnički i umjetnički gledano njegov rad je genijalan, a korištenje seksualnog u modnoj industriji nije ništa novo.  To su nas odavno naučili Calvin Klein i Tom Ford. No, ukoliko Terry zaista i opći sa svojim modelima, tu neke granice treba podvući. Čak je Chloë Sevigny koja Striku Terrya zna godinama, priznala kako su njegove metode rada često "manipulativne" . 

Dakle, zašto se njegovo ponašanje uporno tolerira? Je li to možda zato što je modna industrija samo štala puna ovaca koja slijepo prati šaćicu fotografa i urednika koji imaju moć? Hoće li ovaj ili onaj look biti look sezone  i hoće li ovo ili ono biti trend, odlučuje krug onih koji imaju dovoljno utjecaja da utječe na ishod onoga o čemu će se pisati, ali i na način na koji će se pisati. Samo blagoslov  Anne Wintour i Carine Roitfeld dovoljan je da Terry bude nedodirljiv. Tim je gore jer je modna industrija jedna od rijetkih u kojoj vodeću riječ imaju žene. Stoga, zar je moguće da žene uporno angažiraju muškarca s kojim bi se bojale ostaviti vlastite kćeri u istoj prostoriji?  I time što ga drže pod svoje, zapravo govore da je ono što radi u redu.  Dok će njegovi asistenti samo nonšalantno odmahnuti rukom i reći: " Zar mislite da bi mu sve te zvijezde pozirale da je ono što radi zaista pornjava?" 

Poanta čitavog ovog bloga je pomicanje granica i istraživanje seksualnosti i kao takva osoba sklona sam cijeniti umjetnike koji čine isto. U tom pogledu dio mene misli da pornografija može biti art. Taj isti dio mene sklon je misliti da ukoliko Terry samo fotografira cure u nekom svom pomaknutom seksualnom svijetu, a pri tom ih ne iskorištava seksualno, ne čini ništa loše. Taj isti dio mene viče: „Odvojimo lik Terrya Richardsona od djela Terrya Richardsona.“ Ali onaj drugi, i pritom ne mislim na onaj moralni jer je moral licemjerna izmišljotina,  nego na onaj čisto racionalni i ljudski, govori mi da ono što Terry radi nije u redu. Jer koliko nam još dokaza treba da bi otvorili oči? Nismo li ionako prečesto skloni zaključiti kako žene lažu i preuveličavaju kad nekog optuže da ih je seksualno napastovao?? I zaista, kad  uzmem sve u obzir, mogu samo reći da nakon pisanja ovog teksta osjećam samo gađenje prema umjetniku čiji  sam lik i djelo  toliko voljela. 

 ---------------

Terry Richardson - art or pornography? Welcome to porn paradise of this controversial photographer! - part2

 

"I was a shy kid, and now I'm this powerful guy with a boner  dominating all these girls," proudly says king of porno chic photography. The question is why is this guy everywhere, why the stars won't stop to  persistently pose for him and why his hardcore pornographic photos of himself  remain free to circulate the Internet? Potential sexual predators shouldn't be celebrated in the fashion industry so why is Terry being constantly forgiven? Maybe because  twenty models a day  offer him sex  or at least  offer themselves to him to  take pictures of them naked in the bathroom in exchange for a little bit of fame? Is math is so simple? Does Terry fuck all these models just because he has a camera and then publishes their photos  only because he has a multitude of contacts who help him publish these photos?

I will not even go into possible reasons for his alleged predatory behavior such as a difficult childhood , and by that I mean the life with his father Bob, a famous fashion photographer , but also a schizophrenic who  left Terry's mother when he was 43 for then 17 - year old Anjelica Huston who later admitted Bob molested her  so much that she wanted to commit suicide. Neither will I go into details of devastating accident Terry 's mother had when he was only 9 years old, and whose recovery left tragic consequences for Terry. Difficult childhood , as Terry explains, made ​​him the person who feels attracted by dysfunctional , fucked up people . And if I wanted to write about his horrible childhood , I could be talking about how he quit school in the tenth grade , and by 18 became a heroin addict . However, school isn't important  in Terry's story since shortly after he started working with his father on the set , he turned to so call " intimate photography " , and by that I mean that the photographed men with penises out which got him the first campaign ever and that was for the British designer Katharine Hamnett . Shortly after , the entire suite of designers , actors and other celebrities fell for Terry's porno chic and raw edgy photography.  Pop stars , supermodels , politicians , transsexuals , friends  and pets did in front of his camera and are still doing things that they would never do in front of other photographers.

Technically and artistically speaking  his work is brilliant, and the use of sex in  fashion industry is nothing new. Calvin Klein and Tom Ford made us realise that long time ago. But if Terry really has sex with his models, that some limits should be underlined. Even Chloë Sevigny who knows Uncle Terry  for years, admitted that his methods are often "manipulative"

So why is his behaviorpersistently tolerated? Is it perhaps because fashion industry is just a barn full of sheep whoblindly follow handful of photographersand editors who have the power? Will this or thatlook be  the look of the season andwhether this or that will be the trend, decidesthe circle of those who have enoughinfluence to affect the outcome of what willbe written about, but also the way that will be written about. Only blessing ofAnna Wintour and Carine Roitfeld is enough for Terryto be untouchable. It is even worse  because  fashion industry is one of few in whichwomen have the leadingword. So, is it possiblethat women consistently hire a man they would be afraid to leave their  daughters in the same room with? And by holding himunder their own they are actually saying that what he does is OK. While his assistants will just nonchalantlywave away their hands and say: "Do you think all these stars would pose for him if what he did was really porn?"

The whole point of this blog ispushing the boundaries and exploring sexuality andas such person I tend to appreciate artists whodo the same. In this aspect, part of me thinks that pornography can beart. That same part of me is inclined to think thatif  Terry only photographs girlsin his sexualshifted world, and at the same time does not exploit them sexually, then he isn’t doing  anything wrong. That same part of me shouts: „We must separate Terry Richardson's work from Terry Richardson." But the other part of me, and I do not mean that moral one because morality is just a hypocritical concoction, but the purely rational and human part tells me that what Terry is doing is not right. Because how muchmore evidence do we need to open our eyes? Aren’t we already  too often inclinedto conclude that women are lying and exaggeratingwhen they accuse someone they were sexually assaulted? Indeed, when I take everything into account, I can only say thatafter this article I feel only disgust forthis artist whose work I loved so much.

text written by Iva
text edited by Iva

sources:

http://jezebel.com/5495699/exclusive-more-models-come-forward-with-allegations-against-fashion-photographer

http://www.dailymail.co.uk/femail/article-2458053/Miley-Cyrus-makeover-truth-photographer-Terry-Richardson.html

http://nypost.com/2013/11/03/exposing-terry-richardson-fashions-favorite-pervert/

http://www.salon.com/2014/01/14/jared_leto_poses_for_controversial_photographer_terry_richardson/