Razmišljam...
O zdravlju
Ne osjećam se dobro fizički + psihički. Nisu to velike boli. To je prije svega strah da neću moći hodati (fizički aspekt), a onda i strah da se više neću moći nositi s realnošću (psihički aspekt). Svaki dan ista borba sa samom sobom. Koliko god želim biti sretna, ne ide mi. Sve više zapadam u letargiju i nihilizam. "Hajde diži se, obriši suze, hodaj, trči, pleši, piši, seksaj se, budi sretna jebemu mater!", viče stara ja. Nova jaje nezainteresirana i nesretna, rado bi se sklupčala i zaspala.
O sreći
Kad kursor zablinka duže jer vječito pred laptopom sjedim nesigurna u sebe, s teškom dozom kritike i mentalnog samokažnjavanja, pročitam koji tekst nekih naših kolumnistica i život je odjednom bolje mjesto, a ja nisam najgora. No, to uvjerenje traje kratko, kao i svi ostali znaci sreće i zadovoljstva. Prođu preko mog lica brzo kao zrake sunca.
O izlascima:
Rijetko izlazim. Nedostaje mi pijano teturanje u vinom zalivenoj haljini. Postala sam stroj. Pomirila sam se s premorenošću. Sada sam na autopilotu. Do kad? Do trenutka kad se ukaže bolje sutra ili dok me zdravlje ne izda. Bea kaže: "Ljudi koji se bave nečim bitnim ne izlaze van, vani je sav izgubljeni ološ kao i mi!"I dok ovoliko radim, zaista mislim da radim nešto bitno. Radim li? Jesam li potpuno luda? Jesam li umislila da je ovo što radim bitno?
Zašto ljudi izlaze? Da bi se opili, da bi nešto poseksali, pojeli sendvič i otišli doma? Upoznali nekog u stilu: "Hi! Ja sam C., evo uzmi moje srce i sva moja sranja na pladnju! Hajde, evo uzmi sva moja sranja i moju bol da ih prepolovimo na pola pa da mi bude lakše!" ?To je tako krivo!
O uspjehu:
Faulkner kaže: "Uspjeh je ženstven i kao žena ako pužeš pred njom oborit će te. Stoga način da je tretiraš je da joj pokažeš svoj dlan. Onda će možda puzati." Ako je tako, bit će to gadna borba, znam takve kučke dobro. Ja sam baš takva kučka, nezahvalnica koja od njega želi da je upravo onakav kakvog ga zamišlja. Ako se neda, povrijeđena sam pa pužem. Nekad kasno.
O muškarcima
Mrzim što me čitaju samo kad me žele. Zar ono što imam za reći nije bitno ili bar zanimljivo, osim ako ne ide u paketu s mojoj pičkom?
Mrzim priznati samoj sebi da mi trebaju njihovi dodiri! Samo više nemam interesa tražiti ljubav po krevetima. Nisam zainteresirana za komunikaciju, a kamoli što drugo. Uostalom, ta ljubav koju ja želim ionako ne postoji među smrtnicima.
O ljubavi:
....i dok sam brzo čitala, upijajući svaku riječ i željno iščekujući sljedeću, letila sam brzo očima prema zadnjem savjetu: "Ako tražiš ljubav života..."(Uuu odgovor na to pitanje jako želim čuti, pomislila sam) A kad ono, nastavak rečenice glasio je: "Stani!" Zar je to bio odgovor koji sam tražila? Posve neočekivan twist!
"Ako tražiš ljubav svog života, stani, čekat ćete kada počneš raditi stvari koje voliš"
Jako sam htjela da On bude taj poseban lik u mojoj drami, samo zato jer smo se tako dugo i srednjoškolski gledali, jer je ta večer kad je došao kod mene s vinom i kondomima bila tako značajna, zapravo kao i svaki put kad bi došao. Istinski sam uživala u našim kvazi dubokim razgovorima, iako kad pogledam unatrag, odnos nam se svodio samo na iznimno dobar seks. Neki ljudi samo jako puno pričaju, ali ne pričaju uistinu, ne pričaju o sebi. Samo zato što puno pričamo ne znači da smo konektani. On je uvijek samo pričao, ali jako malo o sebi.
Oprosti što sam te otjerala, ali ovo nije moja dobra faza, često pomislim zadnjih dana kada razmišljam o tome kako je sve tako kratko trajalo i kako sam ja kriva što je prebrzo završilo. Makar, realno nitko nije kriv. On je samo htio dobar seks, a ja i dobar seks i potporu. Na kraju se svede na to da je to samo još jedan lik s kojim sam se jebala, a ne neka Disney romansa. Ali, izašla sam iz tog iskustva s dva dobra zaključka:
- Moguće je da jedan partner krivo učita odnos. Dakle, ja mogu učitati da on jednostavno mora biti otac moje djece jer je naš odnos tako prejeben i on je tako savršen u svakom pogledu, dok on može učitati da je to njemu samo fuck. Po toj logici, on nije ništa krivo učinio. Kriva sam ja koja je učitala više od onog što je bilo prisutno.
- Muškarci žele pičku, žene žele srce. Oni žele seks. Mi želimo doručak u krevetu, četkicu u njegovoj kupaoni, ladicu u njegovom ormaru.... Mi želimo potporu. Istraživanja su pokazala kako je u Big Brother kućama neminovno da se svi u nekom trenu međusobno isposeksaju. Dakle, ako se ljudi druže konstantno, neminovno je da će se u nekom trenu početi seksati jer konačno to i jest glavni razlog zašto uopće komuniciramo. A ako se druže konstantno, možda on u nekom trenu uvidi koliko je ona zapravo genijalna pa čak poželi biti u vezi s njom. Dakle, ja te moram navući preko seksa i namamiti na druženje sa mnom da bi ti kroz seks i dubokoumne razgovore prije i poslije istog shvatio koliko sam ja u biti super riba?"Ali, kako to nije značilo ništa?" pita se mala djevojčica. Koliko ti je zapravo ispran mozak ti naivna djevojčice!!!
Kako sam se samo smijala s Beom, nastojeći ga humanizirati. Smijale smo se njegovim prevelikim stopalima, činjenici da nikad ne jede, a vidno je velik muškarac te tome što je vječito gasio svjetla kad bi postali intimni. Panično se bojao da ga netko ne vidi kroz prozor.
Osim pravilnog učitavanja, uvjeti za vezu moraju biti povoljni. Više se stvari treba poklopiti- slobodno vrijeme, jednaka želja da se uđe u vezu...
Prekidi bole jače kad je sve ostalo sjebano.
Prekid= odbacivanje boli.
Ne možeš računati na nekoga kao izvor sreće jer ti se to u svakom trenu može oduzeti, moraš sam naučiti bit jak/a. Oh, kako sam računala na Njega kao na izvor sreće. Koji bullshit!
Halucinacije i strahovi nas spriječavaju-opstruirala sam naš odnos zbog straha!
O odlascima
Bea odlazi za koji mjesec. To je definitivno i zauvijek. Ovo društvo odavno je postalo premala kutija za nju. Ona to zaslužuje. Puna je želje i nade. Ljudi odlaze, a ja sam naivno i infantilno mislila da ćemo zauvijek biti zajedno, baš kao u One Tree Hillu ili Dawsons Creeku. Sad tek shvaćam koliko mi teško padaju odlasci. Strah od separacije, rekli bi stručnjaci. Priznajem, ja sam ovisna o ljudima. Samim time ovisna sam o ljubavi, ljubavi u bilo kojem obliku. Neopisiv je osjećaj dobiti poljubac u čelo od prijatelja/prijateljice/partnera.
O pisanju i prokreaciji:
Ne mogu se pomiriti s tim da ne mogu natjerati neke ljudi da shvate ispravnost onog što govorim. Rijetko jasno iznosim stav u svojim tekstovima. Ja samo pišem, a na vama ostavljam kako to želite protumačiti. Moj glavni problem je što i dalje duboko vjerujem da mogu promijeniti svijet, da mogu uvjeriti ljude da vide dalje od svog ega.
Jedine dvije opcije – uspjeh ili ludnica. Nekad kad sam jako očajna, razmišljam: Ako ne bude ništa od ovoga da bar moje dijete misli kako je njegova majka jednom imala bogat unutarnji svijet. Iako, ideja djeteta čini se kao nebuloza, kao nešto nesvojstveno meni, kao nešto što nije predodređeno za mene. Pitam se hoću li to jedan dan možda htjeti? Želimo li biti majke samo zato jer nam društvo ispire mozak time kako je to jedini logičan slijed događaja ili pak jer nas biologija tjera na to? Kad sam Bei postavila to pitanje nekidan, ona mi je samo hladno odgovorila: "Oke, onda znači odmah potpisuješ da ti izvadimo jajnike, maternicu i sve ostalo jer si tako sigurna da nikad nećeš poželjeti dijete?" "Ne! Ne potpisujem!", odgovorila sam zbunjeno. "Dobro, onda je sve jasno!", odgovorila je ona u svom uobičajenom tonu.
Love C.
xoxo
*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.
Tidak ada komentar:
Posting Komentar