The Diaries...

O agresiji

Apsolutno sam svjesna toga da agresija rađa agresiju. To dobro uviđam u onim trenucima kada podižem glas na druge, a oni mi uzvraćaju istom mjerom. Moj bijes rasplamsava njihov. Tada shvaćam da im ne mogu ništa objasniti ukoliko sam agresivna. Ipak, ne snalazim se u trenucima u kojima bih trebala udahnuti, izbrojiti do deset i mirno komunicirati. Ja vječito planem. Također, moram biti manje agresivna u svom tekstu.

O feminzmu

“Nije do feminizma srećo. U tome i jest problem, do temeljnih civilizacijskih vrijednosti je, a nažalost i ljudskih. Feminizam dolazi poslije, onda kada dolazi do potrebe da se ono ljudsko unaprijedi, i ne samo feminizam nego i ostaliizmi,finetuningčovjeka. A ove kretenoide bih educirao s nekoliko stotina tomahawk projektila. Znaš ono kada nešto pišeš, kada pišeš neki tekst pa sjebeš nešto u tekstu pa moraš obrisati? Tako bih ja takvu ekipu obrisao s lica zemlje, dosta je bilo drugih šansi i zajebancije.”, kaže B.

Tako i ja mislim da su neke ljudske egzistencije suvišne i nepotrebne, budući da iste ne doprinose evoluciji i urednom i zdravom funkcioniranju društva. Ili je to sve stvar yina i yanga? Mora postojati dobro i loše?

B. ima i stav da si pravi antifašist onda kada si u stanju živjeti u miru sa svima, i skinjarama, i fašistima, i komunistima, i boli kojimistima. Ja pak ne mogu prijeći preko nasilja određenihista. U tom pogledu shvaćam i problem muške mizoginije. Naime, muškarci nisu rođeni s mržnjom prema ženama, muškarce se uči mizoginiji. To, ih doduše ne opravdava!

JEAN RHYS TEŠKO SE MOŽE SMATRATI FEMINISTICOM, NO NJEZINI PRIKAZI ŽENA TOG VREMENA TOLIKO SU PRODORNI I JASNI, DA SU UZNEMIRUJUĆI I DANAS.

Ella Gray, Ella Langlet, Jean Rhys, Mrs Hamer imena su koja je koristila dok je život provodila na rubu provalije, stalno u težnji da pronađe muškarca koji će ju povući na sigurno, luksuzno mjesto o kakvom je sanjala. Njezina biografkinjaCarole Angier zapisala je:

"Njezina prošlost ju je razdirala, pa je morala pisati o njoj. Zatim ju je razdiralo to pisanje. Morala je piti da bi pisala, morala je piti da bi živjela."

Iz tog nereda proizašla je serija začudno lucidnih romana (Quartet, After Leaving Mr Mackenzie, Voyage in the Dark) o otuđenoj ženi, izgubljenoj između mondenog Londona i Pariza.

Njezine knjige govore o depresiji i samoći, ali i novcu, snobizmu i pitanjima klase. Ona brutalno opisuje svijet u kojem ne postoji sigurnosna mreža za ženu koja je sama i koja stari, ostajući bez jedinog pouzdanog oružja.

"Ovih dana ( učim ali ) proganja me više nego inače misao kako su se žene generalno sjebale vjerujući da su stvarno napokon emancipirane.
Mi vjerujemo da si nešto uzimamo. Mi vjerujemo da mi u ovom društvu stvarno nešto biramo.
A likovi su jedva dočekali emancipaciju među plahtama, jer sad mogu biti neodgovorni, budući da i ona vjeruje da ne želi obavezu jer je to kul osobina emancipirane žene.
A u njoj kipi nezadovoljstvo, nešto iznutra vrišti da ona ide protiv svoje prirode. Pa ponekad emancipacijom zovemo jednu podmuklu situaciju - laganje samima sebi. Naime, sad žene nisu samo otirači, već su emancipirani otirači. Fensi. Ne mo'š se ti emancipirati krećući se u pećinskoj razini svijesti. Ne-i-de. Možeš samo uhvatiti iluziju da si slobodna.
No istina jest da svaka tvoja emancipirana radnja ima odjek u mutnoj patrijarhalno-vjerskoj konstelaciji odnosa.......
Žena opet ne dobiva svoje mjesto pod kapitalističkim suncem.
Jer tko se ikad u povijesti odrekao privilegirane pozicije? I ne, ravnopravnost bića si ipak ne uspijevamo uzeti, kojim god se metodama feministički pokreti služili. Moć je tako muški princip. Ljubav je ženski.
Od malih nogu dečki mrze ženu u sebi, a curice glorificiraju muškarca u sebi.
Pitam li se pitam tko ima višestruku prednost? I možda je još i gore sad, unatoč nasilno proširenom "pravu" žene na normalan ljudski život (prije 100 godina bih samo zbog ovog texta snosila grde posljedice, imagine that.....damn it, prije 100g, obzirom da ne dolazim iz plemićke obitelji, bila bih nepismena i neobrazovana i bez (ikakvog) prava glasa, uostalom već bi me sa 16 otac prodao nekom mužu za neku siću......) Zbog teorije koja se totalno rasipa u praksi, ona vjeruje da je slobodna,
dok je istovremeno uvjetovana i rastrgana sa svih strana.
I muškarac ju nikad nije više iskorištavao.
jer ona je slobodna i sama si bira i sve si je sama kriva......" Maja

O smislu života

"Man cannot stand a meaningless life."

Carl Jung

Opsjednuta sam pitanjem što će biti sutra/što ću napraviti od sebe, tu leži korijen moje anksioznosti.

"Upravo sjedim u karijoli i čekam hranu neku - prvu danas. Vjetarac pirka, pijem pivo i osjećam kaos kako lurka."

O  lezbijstvu

Moja psihoterapeutkinja, teta D. misli kako je moje lezbijstvo produkt zatiranja moje seksualnosti od strane mojih roditelja. Prijatelji pak smatraju da je ono samo faza ili pak prolazna zanesenost pičkom kao objektom o kojem  pišem. Ja  znam da sam silovala samu sebe u odnosima s muškarcima. I osjećam neopisivu lakoću spoznajom da postoji more mogućih solucija u mojim životnim odabirima. Moja majka uvijek je govorila: "Ti ćeš završiti fakultet, naći posao, udati se i roditi dijete!". Mrzila sam taj scenarij još kao dijete, iako tad još nisam shvaćala zašto mi taj koncept toliko smeta. Nesposobna da ikad dosegnem taj ideal jer nisam ta žena, bila sam uvjerena kako sa mnom nešto nije u redu. Sada znam da postoje mnoge opcije: veza sa ženom, život sa ženom stvaranje sa ženom, odgoj djece sa ženom i konačno starenje sa ženom. Osjećaj olakšanja je neopisiv.

Lezbijke imaju veći kurac od frajera.

Pitaju me jesam libiililez. Ja to ovako gledam: "Što se tiče ljubavi: Ja želim ljubav, ljubav nema veze sa spolnim organima.". Što se tiče seksa: Seksualnost je fluidna. Stoga, ne bih se deklarirala niti kaobiniti kaolez.

O pički

Ljudi ne žele čuti riječ pička jer kada čuju riječ pička razmišljaju o vlažnoj pički, a ljudi ne žele razmišljati o vlažnoj pički već o vlažnom križu.

O sutra

If today was perfect there would be no need for tomorrow.

O ljubavi

First — if you are in love — that’s a good thing — that’s about the best thing that can happen to anyone. Don’t let anyone make it small or light to you.

Second — There are several kinds of love. One is a selfish, mean, grasping, egotistical thing which uses love for self-importance. This is the ugly and crippling kind. The other is an outpouring of everything good in you — of kindness and consideration and respect — not only the social respect of manners but the greater respect which is recognition of another person as unique and valuable. The first kind can make you sick and small and weak but the second can release in you strength, and courage and goodness and even wisdom you didn’t know you had.

You say this is not puppy love. If you feel so deeply — of course it isn’t puppy love.

But I don’t think you were asking me what you feel. You know better than anyone. What you wanted me to help you with is what to do about it — and that I can tell you.

Glory in it for one thing and be very glad and grateful for it.

The object of love is the best and most beautiful. Try to live up to it.

If you love someone — there is no possible harm in saying so — only you must remember that some people are very shy and sometimes the saying must take that shyness into consideration.

Girls have a way of knowing or feeling what you feel, but they usually like to hear it also.

It sometimes happens that what you feel is not returned for one reason or another — but that does not make your feeling less valuable and good.

Lastly, I know your feeling because I have it and I’m glad you have it.

John Steinbeck on Falling in Love: A 1958 Letter

“You’ve got to work on it. It is a precious gift, and it’s a plant, and you’ve got to look after it and water it.”

“A dream you dream alone may be a dream, but a dream two people dream together is a reality,”

John Lennon and Yoko Ono on Love

“Love is being happy knowing that she’s happy… but that isn’t so easy.”

"...Fantasy love is much better than reality love. Never doing it is very exciting. The most exciting attractions are between two opposites that never meet.

...People’s fantasies are what give them problems. If you didn’t have fantasies you wouldn’t have problems because you’d just take whatever was there. But then you wouldn’t have romance, because romance is finding your fantasy in people who don’t have it.

....

It’s safe to say that most sex involves some form of nostalgia for something.

Sex is a nostalgia for when you used to want it, sometimes.

Sex is nostalgia for sex."

 Andy Warhol

"..is to assume that love and sex always go together… And probably the greatest problem for human beings is that they just don’t.”Susan Sontag

"If those whom we begin to love could know us as we were before meeting them … they could perceive what they have made of us." Albert Camus

“Without the sense of fellowship with men of like mind,” Einstein wrote, “life would have seemed to me empty.”

"Only a fool trips over what's behind them."

"Who we are and who we become depends, in part, on whom we love."

"Real, honest, complete love requires letting go."

Toliko želimo vidjeti ono najbolje u voljenima, dok neki od njih samo žele ostati u kaljuži, daleko od onih vrhunskih osobe u koje bih voljela da se pretvore.

Pristajemo na ono što nam partner/ica nudi, čak i kada su to mrvice.

Mislim da bi u ovoj situaciji bilo najbolje da sam sama, da nisam u vezi. "Zašto onda nisi sama?", pitala me teta D. "Voljela bih biti sama, najbolja sam si kada sam sama. Tada sam ona pravaja,ali prelako padam na slatke riječi, lako se zaljubljujem, uvijek netko dolazi uzeti dio mene, a ja sam nemoćna da se oduprem!", objasnila sam. "To je kao kada osoba koja ima problema s težinom kaže da ne može prestati jesti. Nije li iluzorno govoriti da želiš otići na dijetu, a u isto vrijeme uživati u cijeloj kutiji keksa ili pak cijeloj čokoladi? Onda uživaj u svojoj slabosti bez žaljenja!", rekla je D.

Iz knjige A General Theory of Love: “Ako je empirizam neplodan i nepotpun, a impresionističko nagađanje ne vodi nigdje i vodi svugdje, kakvu nadu možemo polagati na razumijevanja ljudskog srca? Prema riječima Vladimira Nabokova, znanost ne može postojati bez mašte i umjetnost ne može postojati bez činjenica. Ljubav proizlazi iz mozga; a mozak je tjelesan te je samim time i  predmet za znanstveni diskurs kao što su i krastavac ili kemija. Ali ljubav neminovno sudjeluje u osobnom i subjektivnom, pa tako je možemo staviti u staklenku za ubijanje i zabiti njena krila za karton kao što lepidopterist može učiniti prizmatičnom leptiru. Unatoč tome što nas znanost uči, samo delikatna mješavina dokaza i intuicije može dati najvjerniji pogled na emocionalan um. Poskliznuti između dvojne opasnosti od praznog redukcionizma i neutemeljenih lakovjernosti, moramo balansirati između poštivanja dokaza i sklonosti za nedokazanim i nedokazivim. Zdrav razum moramo kombinirati u jednakoj mjeri s maštovitim letom i averzijom prema ortodoksnom."

..Prvi filmski poljubac zaprepastio je, ali i oduševio publiku kada se pojavio na kino platnu 1896. Ali zašto, točno, mi toliko volimo ljubljenje, zašto baš na ovaj način dotičemo tuđe tijelo? Znanstvenici ističu sljedeće razloge:

1. Vid - pogled nam pada prvenstveno na usta, usne su u ljudskoj vrsti izbočene i time prizivaju pogled, a istraživanja su pokazala da će 8 od 10 žena na usta nanijeti crveni ruž kako bi bile privlačnije, dok muškarci kažu kako ih više privlače crvenije, punije usne.

Možemo ući i u priču o praiskonskom i govoriti o plodnosti i kako su se ljudi u svojoj evoluciji budući da su počeli hodati na dvije noge i stajati ravno, morali fokusirani na prednje dijelove tijela kao pokazatelje plodnosti.

2. Ljubljenje nas podsjeća na sisanje majčine dojke koju svi podsvjesno pamtimo kao iznimno ugodno iskustvo tijekom kojeg se otpušta hormon oksitocin koji je iznimno bitan za razvitak bliskosti, a i sami naši mišići u ustima napravljeni su tako da možemo napućiti usne.

3. U priču se upliće i nos, organ mirisa, miris nam daje informacije o zdravlju partnera kao i potencijalnoj fertilnosti, možemo doslovno namirisati svoj genetski match, kao da kroz poljubac testiramo da li je to zaista najbolji partner za nas

4 Usta - osjetljiva kakva jesu u naš mozak šalju informacije koje rezultiraju spektrom emocija i doživljaja.

5. Hormoni-  dopamin + endorfini + kortizol

Dopamin je neurotransmiter u mozgu. Kemijski je vrlo sličan adrenalinu

Endorfini su vrsta enzima i neuroprijenosnika koji nastaju u hipotalamusu. Slični su opijatima

Ljubljnjem se snižava kortozol koji inače uzrokuje stres.

6. Intimnost – poljubac jeintimniji od seksa, istraživanja pokazuju da je više ljudi zapamtilo prvi poljubac neko prvi seks

O prijateljstvu

“Friends hold a mirror up to each other; through that mirror they can see each other in ways that would not otherwise be accessible to them, and it is this mirroring that helps them improve themselves as persons.” Aristotel

“You’re never just a spectator: unless you put a stop to it, you’re a participant.”Barbara Walters on Gossip

O tuzi

..unhappiness, and our self-imposed prisons- potpuno sam svjesna da sama stvaram svoje zidove

Kakvo god da moje ponašanje jest, ono je samo poziv u pomoć. Tako malo ljudi shvaća da je ta djevojka takva samo zato jer je nešto muči toliko duboko, snažno i intenzivno. Prije nego me se osudi voljela bih da mi se savjetuje za kojim alatima da posegnem kako bi mi bilo bolje, kako bih bila ona vrhunska osoba i pisac kojem težim.

Odlučila sam raskinuti s tetom D. Moj psiholog ne može tvrditi da je: a) lezbijstvo bolest b) da je pisanje o seksu bolest i c) da je feminizam nepotreban d) tražiti isprike za mizoginiju. Potražiti ću pomoć drugdje. "Ja sam sigurna da postoji način kak da smanjiš napadaje i izađeš iz anksioznosti bez da moraš izgubit pregolemi dio svoje osobnosti.", rekla mi je S.

Ja trebam pomoć jer: a) ne mogu više izdržati besane noći i spavanja od 2 sata/ potpunu beskorisnost preko dana od teškog umora

b) anskioznost svake sekunde

c) depresiju

d) napadje plača i panike

e) potpuno zatvaranje u sebe/odricanje od drugih

f) gubljenje sebe

“The most spiritual men, as the strongest, find their happiness where others would find their destruction: in the labyrinth, in hardness against themselves and others, in experiments. Their joy is self-conquest: asceticism becomes in them nature, need, and instinct. Difficult tasks are a privilege to them; to play with burdens that crush others, a recreation. Knowledge-a form of asceticism. They are the most venerable kind of man: that does not preclude their being the most cheerful and the kindliest. ”― Friedrich Nietzsche, The Anti-Christ

"Ti nisi na istoj valnoj duljini kao one zar ne?", pitao me. "Nisam. One ne vole nas otpadnike/otpatke društva, ne vole one koje ćemo nazvati čudnima. One se ne mogu nositi s tim. One su čudne onoliko koliko je potrebno da ispune neke fejk hipsterske ideale, ali sve čudnije od toga je odbojno.", odgovorila sam.

"Ti želiš savršen život, ako nije savršen, ne želiš ga uopće!", rekao joj je.

"Kako si danas?", pita me majka dok sjedeći za laptopom na balkonu pušim cigarete lančano. "Umjereno sam anksiozna. Odnosno, držim tu anskioznost pod kontolom, bar sada, u ovom trenutku!"

Razmišljam o sestri Teresi Forcades. Gotovo je nemoguće da netko doživi toliki skok u spoznaji. Voljela bih kao ona doživjeti taj skok i naći potpuni mir.

Postoje nagoni i postoji razum. U onom trenu kada nagoni i razum dolaze do sukoba mi to doživljavamo kao napadaj panike.

U kamenom dobu bježali smo od bizona i tako boreći se za golu egizistenciju doživljavali ono što nazivamo stres. Danas ne bježimo od bizona, ali se i dalje borimo za golu egzistenciju. Iako su se stvari promijenile, naš mozak i naše tijelo na stres reagiraju isto. Ugrožena egistencija stvara jednak stres kao što je nekad to činio podivljali bizon. Mozak ne prepoznaje razliku. Opasnost je opasnost. U skladu s time ne treba mi nikakav psihijatar ili psiholog da mi kaže zašto sam u depresiji. Ja dobro poznajem uzroke svoje depresije -odgoj, obiteljska sklonost ka takvim stanjima, neposjedovanje posla, a kamoli onog koji zadovoljava i usrećuje, nemogućnost da vodim život koji bih trebala te nemogućnost da konzumiram sve ono što mi je nadohvat ruke, a pritom ne mislim na neke skupocjene stvari nego tek na malen stančić, vrt, večere s prijateljima, butelje finih vina za stolom, odlazak na more..

O pisanju

Voljela bih biti onaj pisac koji dok piše ili radi istraživanje za svoj budući tekst, razmišlja samo o jednom, samo o tekstu koji piše. No, ovako rastresena kakva jesam, to se čini gotovo nemogućim jer čak i dok posve fokusirana tipkam, ne skidajući pogled s laptopa i posve nesvjesna svijeta oko sebe (tek u tim trenucima zaboravim da sam anksiozna i depresivna), uvijek razmišljam o još bar tri stvari. Mogu li biti kvalitetan autor na taj način?

Love C.

xoxo

*Diaries su dio bloga koji prati život izmišljene djevojke. Svaka sličnost s pravim ljudima je slučajna.

Ovi dnevnici su javni jer mi pokazuju do koje granice sam spremna ogoliti svoju dušu i tako doći do same srži svoga bića!