Fashionis My Only Drug: The Diaries: Noge mi trebaju da hodam

O nogama

Noge mi trebaju da hodam. Dan provodim zavaljena u stolicu s oblozima na koljenima. Opet teško hodam. Sama sam kriva, nisam se pazila.

O ljudima

Magnet za ljude, ali treba mi pravi filter

O slobodi

Orhan: 'Može li sloboda postojati ne vodeći računa o nužnosti?'. Može! Double freedom je meni konstanta. Slobodan u fizičkom svijetu i slobodan u glavi, mom svijetu."

O N.

Moja nova prijateljica N. popizdila je kada sam joj rekla kako smatram da mi je mjesto na kasi nekog supermarketa. Jer prilično sam sigurna da moje novinarstvo, moj trud, rad te veliki zaključci i misli ne znače ništa. Čemu da kao autor promatram društvo, stavljajući sebe i svoju generaciju u kontekst kada to što činim nema nikakvu praktičnu svrhu? Počevši od toga kako su moji roditelji previše uložili u moj odgoj i obrazovanje, ušle smo u raspravu o klasama. "Sada svi nažalost to postajemo, ta niža, nazovimo je radnička klasa, (i ne kažem nažalost zato što, kao što si ti sinoć rekla, mislim da su radnici niža klasa), kažem nažalost jer to znači da nam intelektualni rad ne treba i da ga zato nije vrijedno platiti. Ali tko će kreirati javno mnijenje, ljepote koje uzdižu duh i ostale važne stvari koje nas razlikuju od orangutana? Ajmo kao Pol Pot sve intelektualce baciti na polja da oru njive. A znaš u čemu se očituje svako srozavanje? Ono kad si rekla da osjećaš kako dolazi rat. E pa svaki rat, svaki pokušaj zatupljivanja masa započinje zamjenom teza, a zamjena teza znači da te netko mora uvjeriti da su tvoje vrijednosti pogrešne. I nema bogohulnije misli od UVJERENJA DA INTELEKTUALNI RAD NIJE RAD-ZABOGA! Kaže moja baka: "Ja sam kiselila kupus i prodavala ga susjedima, plela veste i šalove i prodavala stvari na Hreliću, strpljivo čekala svoju priliku i onda dobila posao kad je lektorica otišla u penziju. A što ćeš ti kada ja umrem? Isto raditi nešto za lovu. NE KAŽEM DA ODUSTANEŠ OD SVOG SNA, ALI EGZISTENCIJA PONEKAD NADVLADA ŽELJU ZA KARIJEROM. Sekundu nakon izgovorenih misli, donosi mi članak iz Jutarnjeg o nekoj spisateljici koja zarađuje pišući knjige za djecu i kaže: NE STVARAJTE DRUŠTVO KRETENA!"

I dok slušam N. razmišljam o tome kako su njene misli tako savršeno posložene, ona ima odgovor na sve i ne boji se onog što će doći sutra. Ja se pak grčevito držim svojih loših misli, iako me ona uporno uvjerava da je bitno samo misliti dobro i da će sve ispasti baš onako kako treba na kraju. Ja sam skeptična i prigovaram joj zbog njenih buržujskih gena. Ona mi uporno želi pomoći, valjda sam joj zanimljiva nova igračka. Krivo mi je jer me navuče na to da joj pričam o svojim anksioznim napadajima, o čikovima koje vidim u licima ljudi oko sebe, o neobjašnjivim naletima straha i panike. U tren oka postaje izučen psiholog pa mi daje savjete i tješi me, a ja se osjećam sebično jer ju iskorištavam kao melem za svoja sebična depresivna stanja. "Dati ti savjet je kao da me pitaš za koricu kruha. I ti bi mene nahranila da sam gladna zar ne?", kaže N. vedro. "Hajde da zadržimo naše prijateljstvo na vikend - pijanstvima, ne ulazimo dublje u neke odnose!", govorim joj dok se hvatam u spoznaji kako slične rečenice već neko vrijeme ponavljam svakome tko pokuša ući u odnos sa mnom. Pišem o ženama i njihovom izgubljenom samopoštovanju, dajem im savjete, a sasvim sam nemoćna, ovako uvjerena da ništa ne vrijedim, pomoći samoj sebi i primijeniti iste na sebe. Rado bih povjerovala da je dovoljno samo pozitivno misliti. U želji da postignem takav način razmišljanja, ponavljam si riječi Louise L. Hay koja kaže: "MISLI nemaju moć nad nama sve dok to mi ne dopustimo. Misli su samo riječi spojene zajedno. One nemaju značenje samo po sebi. Mi im pridajemo značenje. Na primjer da vam ja više puta kažem: "Vi ste plava svinja", vi ćete se smijati ili iznervirati, ili ćete misliti da sam luda. Malo je vjerojatno da ćete povjerovati da je to istina. Jednako su tako mnoge misli koje ste odabrali misliti o sebi, ekstremne i neistinite. Vjerovanje da vaša vrijednost ovisi o obliku vašeg tijela jednako je kao da ste povjerovali da ste plava svinja. Često ono što mislimo da nije u redu s nama, predstavlja našu osobenost. To nas čini jedinstvenima i drugačijim od drugih. Stvoreni smo da budemo drugačiji. Kada to prihvatimo, nemamo više potrebe natjecati se i uspoređivati s drugima. Pokušati biti kao netko drugi je uvreda samom sebi. Došli smo na ovaj planet da bismo pokazali tko smo mi zapravo. Ja nisam znala tko sam dok nisam počela voljeti sebe kakva jesam u ovom trenutku." Možda je sve to neki new age bullshit, iako da svi počnu tako razmišljati, liječiti se i živjeti, cijeli sustav bi pao- farmaceutska industrija prva - BOOM, zdravstveni sustav- BOOM, ekonomski sustav- BOOM, politički sustav – BOOM! Je li izlječenje našeg propalog društva zaista tako jednostavno?

Hay promišlja baš svaki aspekt čovjeka, kako onaj fizički, tako i onaj psihički, a dotiče se i okosnice mog rada – seksa i seksualnosti. Ona objašnjava: "Spolni organi predstavljaju najženstveniji dio žene, njenu ženstvenost; ili najmuževniji dio muškarca, njegovu muževnost, tj. naš muški ili ženski princip. Kada se ne osjećamo ugodno kao muškarac ili žena, kada odbacujemo svoju seksualnost ili svoja tijela kao prljava ili grešna, često ćemo imati problema sa spolnim organima. Rijetko nailazim na osobe koje su odrasle u obitelji gdje su se spolni organi i njihova funkcija nazivali pravim imenima. Uglavnom smo odrasli uz eufemizme bilo koje vrste. Prisjetite se onog koji je koristila vaša obitelj. Moglo je biti nešto kao "to dolje", ime koje vam je stvorilo osjećaj da su vaši spolni organi prljavi i odvratni. Da, mnogi odrastamo vjerujući da nešto nije u redu između naših nogu...Međutim, nekolicina se riješila "maminog Boga", kao ga je nazvala Roza Lamont, osnivačica instituta za samokomunikaciju. Sve što vas je vaša majka naučila o Bogu do vaše treće godine, još se uvijek nalazi u vašoj podsvijesti, osim ako ste niste toga oslobodili svjesnim radom. Je li taj Bog bio ljutiti i osvetoljubiv? Što je taj Bog mislio o seksu? Ako još uvijek imamo taj osjećaj krivice prema svojoj seksualnosti i prema svom tijelu, sigurno ćemo sebe kažnjavati na neki način. Problemi s mjehurom, s čmarom, problemi s vaginom, prostatom i penisom spadaju u isto područje. Potječu od iskrivljenih stavova o našem tijelu i ispravnosti njegovih funkcija. Svaki organ u našem tijelu, prekrasan je izraz života, sa svojim specijalnim funkcijama. Ne mislimo da su naša jetra ili naše oči prljave i grešne. Zašto onda odabiremo to vjerovati za spolne organe? Čmar je jednako tako lijep kao i uho. Bez čmara se ne bismo mogli osloboditi onog što naše tijelo više ne treba i vrlo brzo bismo umrli. Svaki dio našeg tijela i njegova funkcija savršena je, normalna, prirodna u prekrasna... Naši spolni organi stvoreni su kao najugodniji dio dijelovi tijela, koji nam pružaju zadovoljstva. Ako to poričemo na bilo koji način, stvorit ćemo bol i samokažnjavanje. Seks nije samo dobar, on je sjajan i prekrasan. Voditi seks jednako je normalno kao što je normalno disati i jesti...Razlog mnogobrojnim problemima s našom seksualnošću leži u tome što mnogi od nas mrze i preziru sebe pa se odnose loše prema sebi i ostalima. Nije dovoljno djeci u školama samo objasniti mehanizam naše seksualnosti. Trebamo im usaditi osjećaj da su njihova tijela, spolni organi i seksualnost nešto što im pruža radost. Čvrsto vjerujem da ljudi koji vole sebe i svoja tijela, nikada neće zloupotrijebiti sebe i druge. Ustanovila sam da se problemi s mjehurom najčešće pojavljuju u onih ljudi koji su ogorčeni kao ljubavni partneri. Žene češće imaju probleme s mjehurom nego muškarci jer su one sklonije prikrivati povrijeđenosti. Problemi s vaginom obično ukazuju da vas je partner emocionalno povrijedio. Problemi s prostatom imaju veze sa samopoštovanjem, kao i s uvjerenjem da su sve manje sposobni kao muškarci što su stariji. Impotencija uključuje strah, a ponekad i prijezir prema prethodnoj ljubavnici. Frigidnost se pojavljuje iz straha ili uvjerenja da nije u redu uživati u svom tijelu. Također dolazi od osjećaja prezira prema samom sebi i može biti pojačana zbog bezosjećajnog partnera...Moje je uvjerenje da su spolne bolesti uvijek povezane s osjećajem seksualne krivice. To obično dolazi od osjećaja, najčešće podsvjesnog, da nije u redu izražavati svoju seksualnost. Nosilac spolnih bolesti može imati puno seksualnih partnera, ali će se zaraziti samo oni slabog mentalnog i imunološkog sustava. Kao dodatak starim standardima, posljednjih godina u heteroseksualne populacije učestalije se pojavljuje herpes. To je bolest koja se neprestano vraća kako bi nas kaznila za naše uvjerenje da smo loši. Herpes bukne kada smo emocionalno uzrujani."

Kada čitam ovaj dio o seksualnosti, prisjećam se svojih boli prouzrokovanih činjenicom da društvu oko mene nikad nije odgovaralo to što je jebem kao muškarac. Osjećaj krivnje koji prožima cijelo moje tijelo i um, između ostalog počiva i na tome što volim seks. Dok ponavljam riječi Louise Hay uviđam da moja seksualna želja ipak jest normalna i opravdana i razmišljam kako je smiješno vjerovati da tamo gore na nebu neki čiča s bijelom bradom sjedi i maše glavom lijevo- desno u znak neodobravanja dok te gleda kako se diraš.

Ipak, koliko god volim seks, počela sam prezirati onaj za jednu noć. Nisam ga konzumirala od srednje škole i sad s gnušanjem gledam na sve one koji ga konzumiraju. Mrzim brzi seks. Jebanje je samo jedan od načina da se izbjegne bliskost i intimnost između ljubavnih partnera! No, zašto se jebači boje intimnosti? "Čega se toliko bojiš zavodniče?", pitam se dok razmišljam o jebačima ovog grada. Žena koja traži ljubav ispada jadna, kukavica, potrebita? Nije li muškaraca taj koji je kukavica ako se tako panično boji ljubavi?

"Muškarac bira veličanstvenu ženu kao dio svog spiritualnog puta ka višim razinama svijesti. Veličanstvena žena je inspiracija. Ako muškarac bira "manje veličanstvenu" ženu kako bi zadovoljio potrebe niže čakre, odnosno kao bi zadovoljio potrebu za usputnim seksom, on ne želi raditi ono što je potrebno kako bi podignuo svoju svijest na razinu veličanstvenog muškarca. Uvijek možete vidjeti karakter muškarca prema ženama koje bira. "

Hay: "Neki muškarci vole mijenjati partnere da bi zadovoljili svoju unutarnju potrebu za samodokazivanjem, a ne radi svog zadovoljstva. Ne mislim da ima nešto loše u tamo ako imamo više partnera i ako čak povremeno koristimo neke lagane droge ili ako popijemo koju čašicu. Ali, ako se time zasipamo svake noći i ako "moramo" imati nekoliko partnera dnevno da bismo dokazali sebe, moramo se promijeniti."

Žene mijenjaju partnere jer traže ljubav, muškarci jer hrane ego.

Još Hay mudrosti:

Seksualni organi su sjedište energije kreativne moći.

Lov na ljubav stvara čežnju i ovisnost, a možda nismo spremni na to ili se nismo razvili da bismo privukli ljubav koju želimo?

Zašto se ne događa ljubav? Zbog prevelikog kritiziranja? Osjećaja bezvrijednosti? Uvjerenja da smo nevoljeni? Straha od intimnosti?

Neuspjeh- nastaje iz razloga što vjerujemo da ne zaslužujemo dobre stvari i/ili zbog osjećaja manje vrijednosti.

RAJČICA- Zdrava biljka može dati više od tisuću plodova. Da bismo dobili takvu biljku, s toliko plodova, moramo početi od malog sasušenog sjemena. Takvo sjeme ne izgleda da bi moglo biti rajčica. I, naravno, nema okus kao rajčica. Da to već ne znate unaprijed, ne biste nikada povjerovali da bi to moglo biti rajčica. Međutim, recimo da ste posadili ovo sjeme u plodno tlo, redovito ga zalijevali i osigurali mu dovoljno sunca. Kada izađe prvi, maleni izdanak, nećete ga zgaziti i reći: "To nije rajčica." Naprotiv, pogledat ćete ga i reći: "Oh, krenulo je" i promatrat ćete s divljenjem kako raste. S vremenom, ako ga nastavite zalijevati, ako mu osigurate dovoljno sunca i uklonite korov, možda dobijete biljku s tisuću predivnih plodova rajčice.

Hay o zdravlju /ovaj dio posebno mi je bitan zbog nogu/ želuca/ tena/:

Naše nas NOGE nose kroz život. Problemi s nogama često pokazuju da postoji strah od kretanja naprijed ili oklijevanja da krenemo u određenom pravcu.

KOLJENA kao i leđa, predstavljaju našu fleksibilnost. Osim toga ona izražavaju sposobnost prilagođavanja, ponos, ego i tvrdoglavost. Kada krećemo naprijed, često osjećamo strah od prilagođavanja i istog trena postajemo neelastični. Odmah nam se ukoče zglobovi. Mi se, u stvari, želimo kretati naprijed,ali nismo spremni mijenjati svoj način. Zbog toga se koljena teško liječe jer je uključen naš ego. I gležanj je sličan, ali ako se ozlijedi, može se vrlo brzo izliječiti. Za izlječenje koljena treba puno vremena jer je u tu pitanju naš ponos i pravičnost. Idući put kad budete imali problema s koljenima, zapitajte se gdje ste bili tako nepopustljivi i odbili prilagoditi se. Odbacite tvrdoglavost i opustite se. Život protječe, kreće se, da bi nam bilo dobro, moramo se prilagoditi i kretati zajedno s njim. Vrba se uvijek savija, njiše i struji niz vjetar, i uvijek je dražesna i "zadovoljna" životom.

ARTRITIS je bolest koju stvara neprestano kritiziranje. Na prvom mjestu, kritiziranje sebe, a zatim drugih ljudi. Ljudi s artritisom često privlače puno kritike prema sebi jer su i oni sami uvijek spremni kritizirati. Oni pate od perfekcionizma, tj. od osjećaja da trebaju biti savršeni u svakoj situaciji. Poznajete li ikoga na ovom planetu tko je savršen? Ja ne poznajem. Zašto su uopće postavljamo takve standarde, koji traže od nas da budemo "savršena" osoba, s ciljem da bismo bili drugima prihvatljiviji? To je tako snažan izraz našeg unutarnjeg stava da nismo dovoljno dobri i da smo za mnoge vrlo teško breme.

GIHT= potreba za dominacijom. Nestrpljivost, bijes.

GASTRITIS= osjećaj nesigurnosti koji dugo traje. Osjećaj da ste predodređeni sudbinom.

KOŽA predstavlja našu individualnost. Kada imamo problema s kožom, osjećamo da smo na neki način ugroženi, da drugi vladaju nama. Mi imamo vrlo tanku kožu. Stvari nam ulaze pod kožu, kroz nju osjećamo, jer se naši živci nalaze odmah ispod nje. Jedan od najbržih načina da se riješimo problematične kože jest da hranimo sebe izjavom: " Ja prihvaćam sama sebe" i to nekoliko puta na dan. Uzmite natrag svoju snagu.

NEZGODE nisu slučajne. Kao i sve ostalo u životu, mi ih stvaramo. Nije potrebno reći: " Ja želim nezgodu", već je sasvim dovoljno da u glavi imamo mentalnu shemu koja može privući nezgodu...Nezgode su izrazi potisnutog bijesa. One ukazuju na razvijene frustracije zbog toga što se ne osjećamo slobodni govoriti u svoje ime. Također, nezgode pokazuju pobunu protiv autoriteta. Toliko se razbjesnimo da bismo najradije nekoga udarili, a umjesto toga, nešto udari nas. Kada smo ljutiti na sebe, kada osjećamo krivicu ili potrebu za samokažnjavanjem, nezgoda je najbolji način da to riješimo. Čini nam se kao da doživljavanje nezgoda i nije naša greška, nego smo mi bespomoćne žrtve hira sudbine. Nezgode nam omogućavaju da od drugih zatražimo suosjećanje i pažnju. Težina tjelesne ozljede pokazuje nam koliko smo ozbiljno željeli biti kažnjeni i koliko bi kazna trebala trajati.

ŽELUDAC probavlja sve naše nove ideje i iskustva. Što ili koga ne možete probaviti? Od čega vam je loše?

Kada imamo problema sa želucem, to obično znači da ne znamo kako asimilirati nova iskustva. Mi smo uplašeni.

ČIREVI nisu ništa drugo nego strah, silan strah da nismo dovoljno dobri. Bojimo se da nismo dovoljno dobri kao roditelji ili šefovi. Ne možemo prihvatiti to što jesmo. Razdiremo se na komadiće pokušavajući zadovoljiti druge. Ma koliko naš posao bio važan, naše unutarnje samopoštovanje veoma je maleno.