Fashionis My Only Drug: The Diaries: Oplakivanje

Razmišljam o....

O sreći

Sreća se čini kao sve dalji koncept

O ljudima

Obožavam izlaske, opsjednuta sam "scenom", mrzim biti sama = social junkie

Tko ne može biti u tišini, nije dobar prijatelj!

Reci ljudima povrijedilo me ovo ili ono/ verbaliziraj emocije

Obožavam preuzeti ulogu glupe cure. "Znaš kad si došla u redakciju, svi smo sumnjali da će od tebe biti nešto, bili smo apsolutno sigurni da si potpuno nesposobna i glupa! Ali svima si dokazala da su bili u krivu!", rekao mi je jedan kolega nedavno. On ne zna da ja jako volim glumiti glupaču, ta uloga je nekako najjednostavnija! Nitko ništa ne očekuje od tebe!

O Beinom nonšalantnom cinizmu

"E nisam ti se pohvalila da sam rješavala test na netu koje je boje vaša aura i ispalo mi je crna <3"

O djevojci od A.

Mrzim kad informacije o ljudima o čijoj egzistenciji ne želim razmišljati dođu do mene.

Prezirem njenu frizuru i činjenicu da ga naziva svojom boljom polovicom! Tko svog partnera naziva SVOJOM!! BOLJOM POLOVICOM!??? Samo jebene udavače! S tim da: a) A. nije tip koji može uistinu biti nečiji i b) Nazvati nekoga svojim je sebično i krivo kao i nazvati ga boljom polovicom jer daje naslutiti da neka osoba nije potpuna ako ne posjeduje drugu polovicu. U tome i jest problem kod ljubavi, što očekujemo od drugih da popune naše emotivne rupe, da nam daju smisao i oblik. Mi sami možemo i moramo biti potpuni, tek tada možemo biti zaista kvalitetni partneri svojim ljubavnicima.

To je kao ona epizoda Seksa i grada u kojoj Carrie postavlja pitanje: "Je li moguće da te veza vrati u život, odnosno da li je moguće da te neka osoba izvede iz loše faze!?" Carrie je bila sklona zaključiti da je tome tako. Na kraju krajeva, kada danas gledam ovu seriju, vidim da je i Carrie još samo jedna udavača, a ne neka feministička kolumnistica. Mi se sami moramo vratiti u život! Ja sama svojim snagama moram izaći iz svoje depresije. Sebično je bilo računati na ikog kao izvor sreće!

Rekla sam Bei kako me razdire pomisao da sam ljuta na A. što je krenuo dalje! (Moja ljutnja je potpuno besmislena znam!!!) "I. kaže da je to zato što tvoj ego želi da ti bivši zauvijek ostane na stočarskoj razini pa da se nikad ne pitaš what if", rekla je Bea i nadodala: "Da ti je uspjelo s K. onda bi on tebi mogao prigovoriti da si ti ta koja je krenula dalje, ali čemu?"

Rekla sam i N. kako me razdire pomisao da sam ljuta na A. što je krenuo dalje. To je tako ružno misliti, ali ne mogu si pomoći. Zašto ta opsesija s A. ne prestaje, pitala sam N. Zaboga, kao da je bilo u nekom prošlom životu. Gotovo da svako sjećanje više ne postoji, samo taj mali tik u glavi podsjeti me na njegov duh.

N. : "Nadam se da neću reći nešto da te povrijedim, ali čini mi se da ti draga moja, toliko žudiš za zbližavanjem da te to uvijek odvede u katastrofu. Prestani željeti osjećati i živjeti. Živi to kao što živiš pisanje. Sve nam se iz prošlosti kad prestane biti stvarnost, a postane uspomena, čini kao nešto divno i nadrealno jer zaboravimo na osjećajnoj razini što je bilo to što nas je smetalo. Ne želiš ti njega, niti ono što ste imali jer da si to željela ne bi pobjegla i već bi se davno pokajala. Boli te samo činjenica da ti to nemaš i možda se bojiš da nešto nije u redu s tobom jer je on već našao tu BOLJU POLOVICU, a ti nisi, ali to nije važno. On se možda vezao jer nije mogao podnijeti bol bivanja bez tebe, a ti si tražila sama sebe. Sad uživaj u samoći koja je zapravo vrlo ispunjena tvojim unutarnjim svjetovima i divnim ljudima koji te okružuju. Imaš krila pa leti. Nemoj biti kao onaj orao iz narodne priče kojeg je posvojila kokoška pa kad je ostario ugledao je orla na nebu i okrenuo se koki koja ga je posvojila i rekao: "Zašto ja ne mogu letjeti kao ona divna ptica?" I umre misleći da je kokoška. "

Dodala je: "Nešto za tebe...":

"Ja sam, za razliku od njih, uvijek tražila ljubav, a ako sam se prevarila i nisam je našla ondje gdje sam je tražila, okretala sam se s jezom i odlazila, odlazila na drugu stranu, iako znam kako bi bilo jednostavno zaboraviti mladenački san o ljubavi, zaboraviti ga, prijeći granicu i naći se u carstvu čudne slobode u kojem nema stida, ni ustručavanja, ni morala, u carstvu čudne odvratne slobode u kojem je sve dopušteno, u kojem treba samo slušati kako u čovjeku pulsira seks, ta zvijer. Ali znam i to da bih, kad bih prekoračila tu granicu, izgubila svoje vlastito ja, postala bih netko drugi, uopće ne znam tko, i užasavam se toga, te strašne promjene, i zato tražim ljubav, očajnički tražim ljubav u koju bih mogla stupiti ovakva kakva sam još uvijek, sa svojim starim snovima i idealima, zato što ne želim da mi se život prelomi napola, hoću da ostane čitav od početka do kraja, i zato sam bila kao opijena kad sam te upoznavala....(iz romana Šala od Kundere koji upravo čitam)"

O našem tijelu

"Moramo se odnositi s ljubavlju prema svojim spolnim organima!"

"Ako niste mladi i lijepi to je kao da ne postojite. Vaša ličnost nije važna, računa se sam tijelo."

O seksu i hrani

Sramim se kada puno jedem/ proždirem hranu i puno se seksam. Iako N. kaže da se oduvijek puno seksa i proždire hranu. "Kao neka vučica sam i to mi je super!", N. je u stanju nonšalantno izjaviti tijekom jednog od naših Facebook razgovora. " Lijepo je biti blizu svoje prave prirode. Ja vječito bježim od nje!", zaključujem ja.

N: Imam janjetine u pećnici, tko će sve to pojesti? Danas ne izlazim iz kuće, samo ću žderati. Od kad sam bila mala nikad nisam sumnjala u tu prirodu i to mi je donijelo puno lijepih stvari!

Ja: Kako se pomiriti sa svojom pravom prirodom?

N: Pa samo vjeruj sama sebi. Ti zapravo jesi jako slatka i iskrena jer se mnoge žene boje naljutiti, ti ne! Razumiiješ? Žene se boje naljutiti, ti ne pa ispadneš luda kučka. A sve jako dobro prikrivamo tu ludu kučku u sebi. Ti zapravo ispoljavaš svoju pravu prirodu. Reagiraš kao mačka! Kad želiš pobjegneš i ne bojiš se da te osude jednom rečenicom!"

Ja: I onda me ti smekšaš u sekundi! To rijetki umiju! Glupa si :)

N: Društvo te jebe kako god okreneš, a ako si svoj i radiš ono što ti duša i tijelo govore nikad nećeš biti toliko nesretan kao oni koje društvo ionako jebe, a čak ni ne rade ono što žele! Pogledaj najveće genije, učenjake, umjetnike u povijesti....svi su najebali jer je društvo zadrto i nije ih razumjelo, ali oni su i dalje tjerali po svome jer su znali što je ono iskonsko te jedino važno i vrijedno. Danas ih pamtimo kao genije, nekad su bili osobenjaci ili luđaci!

O čežnji za nekim bivšim ljubavnicima

Nakon što jednom konzumiraš nešto od čega ti je bilo zlo bolje ne ponoviti eksperiment i očekivati drugačiji rezultat.

To se zapravo može primijeniti na apsolutno sve!

O komplimentima

Većina ljudi ne zna primiti kompliment. Jer je čudno. Komplimenti su čudni. Ako kažeš hvala, možeš ispasti arogantno. Ne postoji dobar odgovor na kompliment, eventualno uzvratiti komplimentom.

3 koraka u otpuštanju gnjeva

Reći Oprosti = 1. korak = hrabrost

Oprostiti = 2 korak = snaga

Zaboraviti = 3 korak = sreća

PROGUTAJ LJUTNJU!!!! (Kao što je Kali koju nosim na leđima, progutala demona!)

O fabrikaciji odnosa

Hochschild se zainteresirala za problem prodaje emocionalnih snaga na radnom mjestu te se fokusirala na međuljudske odnose koji, zbog organizacijske strukture uloga na radnom mjestu, nalažu emocionalnu glumu i emocionalne norme koje rukovode radnim ponašanjem.

Tako je uvela pojam "komercijalizacije emocija" pod kojim podrazumijeva trošenje emocionalne energije u procesu rada čime su emocije uvučene u tržišni odnos. Komercijalizacija emocija je upravljanje emocijama na radnim mjestima za koje je karakteristično da u kontaktima s klijentima/icama i javnosti treba koristiti duboku i plitku emocionalnu glumu u skladu s normama osjećanja tog radnog mjesta. Kod plitke glume osoba površno izražava pozitivne emocije, iako ih u stvarnosti ne osjeća. Kod duboke glume osoba i sama producira emocionalno uzbuđenje da bi zadovoljila zahtjeve radnog mjesta. To se još može zvati emocionalni management.

Posljedica emocionalnog upravljanja i glume je otuđenje od sebe i svog identiteta, gubitak pristupa stvarnim emocijama, odvajanje sebstva od uloge, koje vodi do izgaranja.

N. o mojim idejama o prestanku pisanja/kreativnog stvaranja

"Detektiram nedostatak vjere u sebe koji se manifestira u negaciji stvarnosti i poremećenim vrijednostima. Drugarica nam se izgubila u šumi krivih vrijednosti i kapitalističkom bezumlju! Bitno je stvarati, zar ne? Ako uživaš u tom procesu, onda si na pravom putu. Definitivno imaš talent za pisanje. Ne slažem se uvijek za temom/zaključkom, ali dobar tekst treba poticati na raspravu i razmišljanje. Valjda što je čovjek iskreniji prema sebi teže je. Teško je ostavljati materijalni trag za sobom jer se moraš suočiti s njim. Kad prošlost ostane samo u memoriji, lako ju je "prepraviti" - zaboraviš ono što želiš, varaš samog sebe plus dodatni teret je taj što drugi misle pa onda treba još nešto i zaraditi da se živi, jede. Ajde reci kako naučiti djelovati iz perspektive da sam sebe voliš i cijeniš? Mene muči osrednjost recimo. Znam da nisam genijalac, nisam ful pametna, nisam ful lijepa, nisam ni ful talentirana. Neću nikad biti prva u nečemu, znam da neću. I kako sada živjeti s tom spoznajom, a da se svaki dan ne mrziš zbog toga? Živjeti pokušavajući se svidjeti drugima da bi se kroz to sviđanje drugih svidio sam sebi? Kolika je to gluma svakog dana? Kolika je to laž? A što je najgore, svi to očekuju od tebe zato što to i sami rade! Na kraju me boli kurac što ljudi misle jer većina njih ne misli:)

....

Što znači biti originalan? Biti potpuno iskren, stajati iza svojih djela, riječi... zato je valjda to i teško biti.

....

Da odeš na kasu nekog supermarketa, bila bi biljka, gojila bi djecu i govorila im da odu na fakultet čisto iz gušta, ali da ne gaje ambicije kao što ih nisi gajila nit ti, njihova majka! Na ovaj način ugušila bi svoje ambicije! Zar su roditelji ulagali u tebe i tvoje obrazovanje i podupirali te sve ove godine da postaneš biljka?"

I možda na pojmovnoj razini znam neke stvari, primjerice da sam dobar pisac, zanimljiva osoba i vizualno prihvatljiva, ali teško mi je to priznati!

O emotivno nedostupnima

To što je frajer emotivno nedostupan, govori koliko je ON sjeban, a ne TI! Kada ti kaže, kada te uvjerava da si luda ili nedovoljna, ako ne vidi da je spavanje u istom krevetu, žvakanje torte od sira s njegovom mamom koja te obožava veza, onda je jebeni idiot.

U skladu s tom misli, razmišljam kako me više nitko ne zaslužuje!

N. ima teoriju prema kojoj će te lijepi frajeri, manje sjebati, nego oni iskompleksirani. Jer taj superzgodan frajer neće se jedan dan probuditi i reći: "Ok, ja sam jeben, drkajte na mene", kao što se ni ti nećeš probuditi i reći: "Napokon sam shvatila da sam jebena pička i sad me svi slušajte!"

O muškarcima

Seks je zamka, iako dobar seks/ljubavnik vraća vjeru u izgubljenu/potisnutu seksualnost!

Ima tih muškaraca na koje se odmah naložiš i rodila bi mu djecu momentalno, ali na kraju postanete prijatelji i onda shvatiš (i sretna si + zahvalna) što je tako završilo!

Uživam u neograničenoj količini ljubavi u obliku poljubaca, čestih penetracija, maženja i hranjena!

Što mi pridaju više pažnje, to su nježniji!

Slatki su kada se potrude i izgovaraju klasične klišej rečenice poput: "Ljepša si ovako raščupana!" (pritom se misli na raščupanost tijekom seksa, ne na onu dok se čisti kupaona!) Uuu i najdraža mi je (sarkastično najdraža): "U mirisu tvoje pičke je sadržana čitava tvoja povijest!" ili pak vrh: "Kada završiš sa mnom, ostavit ćeš me s dušom na štapu!" Mora da nas drže za idiote kada su u stanju izgovoriti takva filmska sranja!

Zapravo ja se lako složim sa svakim muškarcem. Oni me rado vole imati po doma. Ja se rado uvalim u njihove krevete, kuham, pečem palačinke, sadim im cvijeće i perem kupaone. Pitam se, što sam tako tužna jer nemam svog muškarca kad se tako lako složim s bilo kim. Uvijek je tu netko i uvijek je sve isto – mnoga kuhanja, duvanja, izležavanja, izlasci, pijanke, seksovi, maženja, upoznavanje prijatelja… uvijek isti raspored, ista zbivanja...

Mi žene, radimo jedan krucijalan problem s muškarcima. Popunjavamo obrasce! Kada upoznamo frajera ponudimo mu obrazac, kao što su oni obrasci na fakultetu. On upiše svoje ime i prezime, gdje je rođen i godinu rođenja, a mi popunimo ostalo!

Ime: Ivan

Prezime: Ivković

Mjesto rođenja: Zagreb

Godina rođenja: 13.10. 1983. -

Obrazovanje: Glumačka, Likovna ili Glazbena Akademija, kakav društveni fakultet ili samo Viša škola za jebače, švalere, zavodnike i ostale egomanijake

Zanimanje: kantautor, otac moje djece i all around the world star fucker

Osobine: inteligentan, sposoban, nježan, duhovit, ambiciozan, lijep

....i tako unedogled s kategorijama

On naravno, često uopće ne mora odgovarati opisima koje mu mi zadamo pa se ljutimo jer ne odgovara onome što smo same zacrtale/zamislile... umjesto da budemo realne!!!

Ono što nas već stoljećima privlači kod loših frajera je taj neki instinkt koji je tu još od kamenog doba koji kaže: "Taj koji se ističe, svojim ponašanjem dokazuje da će biti jači i ustrajniji od ostalih alfa mužjaka, da će se boriti glasnije protiv sistema i na neki način opravdati i našu divlju prirodu."

Žalila sam se prijatelju (iako to je bila više konstatacija, nego iskazivanje žaljenja) kako sam vječito onaj tip cure koji svi frajeri samo žele poševiti. On mi je objasnio da je tome tako jer se ne ponašam kao da sam lijepa. "Ti si zgodna cura, ali se ne ponašaš tako, ne ponašaš se kao dama, nego kao divljakuša! Što drugo da frajer zaključi nego da bi se samo zajebavala?!" Ah, prijatelji, oni će ti uvijek govoriti da si lijepa, pogotovo ako su gej! Slatke male obmane, laži i tješenja :) <3

O kolegama

Nikad nisam mislila da ću postati ona kolegica koja na posao donosi kolače! Ja od svih ljudi? Ljudi se tako razvesele kad na posao doneseš slastice? :)

O novcu + drogi

Donedavno sam naivno vjerovala da i dalje možemo živjeti po principu robne razmjene i da je novac LOŠ/ZAO! Međutim, moja psihoterapeutkinja me uputila kako je takvo stajalište krivo. Novac nam treba da preživimo! Ono što jest zlo, loše ili krivo jest naš ODNOS, odnos koji LJUDI imaju spram njega. Reći da je novac zao je kao reći da je droga zla. Samo zato što je ljudi uzimaju na krive načine i iz krivih razloga, umjesto kao sredstvo kojim će produbiti svoju svijest, to ne znači da je sama droga ZLA/LOŠA! Nikad do sad nisam uzimala drogu pijana ili na partyu već samo u dvoje, u intimnom, gotovo spiritualnom ritualu i to su sve bila predivna iskustva koja ne bih opisala drugačije nego pojmovima božansko, čisto, nevino i prekrasno. (Moja psihoterapeutkinja naravno sigurno ne dijeli moj stav o drogi, ali nismo o tome još pričale...mislim da ću to zadržati za sebe :))

O tome kako je jad ipak potreban za stvaralaštvo

Oni naivni i djetinjasti (kao što sam ja) zaslužuju da ih se zakuca na pod kako bi znali tko su, što žele, gdje idu, kako bi znali leći u krevet s nekim čisto, iskreno i gotovo božanski, kako bi znali zagrliti prijatelja iskreno i sa zahvalnošću, kako bi znali ponovno zavoljeti svoje roditelje, kako bi znali oprostiti...

O sebi

"To nije šokantno, to si ti!", odgovorila mi je prijateljica kada sam je pitala je li moj zadnji članak previše šokantan/provokativan. Nije mi mogla ponuditi bolji/sažetiji/jasniji/iskreniji odgovor. Bilo bi jednostavnije biti još jedna praznoglava kolumnistica, pojavljivati se po eventima, obučena u malu crnu haljinu, ispeglane kose i savršenog tena. Bilo bi jednostavnije pisati o novoj in boji laka za nokte ili kakvom već modnom trendu, ali moj posao nije da se dokazujem kao još jedna kurva industrije (koja god to industrija bila, zvala se ona mediji ili fashion). Ja sam ovdje da pišem, inspirirana svijetom oko sebe/u sebi, da se pišući inspiriram te da inspiriram druge. Ne prodajem svoju simpatičnost, svoj likeability, nego dijelim svoje svjetove, spoznaje, putovanja i emocije. Ako vam se ne sviđa bar vjerujte da je od srca, da je realno, da je za ozbiljno, a onda ako me ne hranite, ne jebete ili ne financirate odjebite s mojim imenom iz svojih usta.

"Treba samo da lociraš sebe u koordinatnom sustavu konfuzije!"

"Your mistakes are too small to worry about!"

O mislima

Toliko razmišljam da više ne znam što je normalno, a što nije! Pritom često zaboravljam koliku snagu ima misao. Misao je frekvencija koja ode u eter i učini nešto!

Kada se dogodi nešto dobro, ne radujem se jer se automatski spremam na loš ishod koji bi mogao uslijediti. To je krivo. Trebam se pitati (bar tako kaže moj psihoterapeutkinja) "Kako može bolje od toga?". To je pitanje koje se može primijeniti i na dobre i na loše situacije. PITANJE JE SIMULACIJA KOJA DIŽE, DOK OBRANA/DEFENZIVA SPUŠTA!