Fashionis My Only Drug: The Diaries: Ne treba tražiti ljubav u svakom kurcu!

Razmišljam o:

Teoriji učitavanja

"Razmišljala sam o tvojoj teoriji krivog učitavanja", započela je Bea i nastavila: " Smatraš kako je moguće da jedan partner krivo učita odnos. Dobro se sjećam tvoje zadnje kolumne. Citiram: Moguće je da jedan partner krivo učita odnos. Dakle, ja mogu učitati da on jednostavno mora biti otac moje djece jer je naš odnos tako prejeben i on je tako savršen u svakom pogledu, dok on može učitati da je to njemu samo fuck. Po toj logici, on nije ništa krivo učinio. Kriva sam ja koja je učitala više od onog što je bilo prisutno. Moram napomenuti kako se ne slažem da je u takvim situacijama samo jedna osoba kriva. Očito je da su postojala različita očekivanja koja se nisu iskomunicirala jer ako si po tvojoj logici ti kriva koja si pretpostavila više od onog sto je bilo prisutno, zašto on ne bi bio kriv što je pretpostavio premalo? To ti je kao kad on kaže "Čuj, malo si se prebrzo vezala! Ja ti nisam spreman za commitment" To ne znači da se ona prebrzo vezala. To znači da se vezala brže nego što je to njemu odgovaralo! Ono što si svakako učinila krivo jest to što si računala na njega kao na izvor sreće. Računati na bilo koju jednu, jedinu stvar ili osobu da ti bude izvor sreće nije baš pametno.Uostalom, daj molim te, nije on neki nadnaravni jebač. DA JE TREBALO BITI BILO BI!"

Nisam sigurna je li Beina teorija 100% točna. Djeluje nadnaravno jednostavno. Možda sve nadnaravne stvari, stvari iznad naših dosega jesu takve? Ili, u teoriji sve djeluje nadnaravno jednostavno?

Nisam li te upozorila, nisam li ti rekla da je sa mnom teško? Ali ne, ti si mi samo nježno maknuo kosu s lica, spustio majicu niz rame i nastavio me skidati govoreći: "Opusti se, sve će biti dobro!". Nisi li time svjesno ignorirao činjenicu da mi prije svega treba potpora, a onda seks? Nisi li shvatio da ući u odnos sa mnom nije lagan proces? Ipak, neću izigravati sveticu. Pričala sam majci nekidan o Njemu, nazovimo ga Kantautor da ne koristim samo Onkako bi sakrila njegov identitet. Doduše, njegov identitet posve je nevažan iz dva razloga:

1. Uvijek je neki kantautor ili glazbenik neke vrste, baš uvijek, oni su više nego uzorak, oni su gotovo jedini tip muškarca koji me privlači. Ništa drugo osim toga nije ono što mi treba, što želim.

2. Ne treba tražiti ljubav u svakom kurcu. Na kraju, on je samo još jedan lik s kojim sam završila u krevetu, samo još jedna inspiracija za tekst.

Tek sad s mojih 27, majka i ja počele smo imati razgovore o muškarcima. Do tada je svaka priča o muškarcima/sexu bila strogo zabranjena ili u najmanju ruku u rukavicama, iako je dobro znala da tražim ljubav po tuđim krevetima. Nakon što sam joj ispričala o njemu, rekla mi je "Pa i nije čudo da si vječito sama kad si takva prema muškarcima, neka se ljuti, ima svako pravo na to!" I zaista, tretirala sam ga ružno. Ne čudi da je pobjegao glavom bez obzira ili učitao premalo. Ne znam da li sam prema ikome ikad bila toliko zla. U svom ustrajanju da ga tretiram loše, tražila sam potvrdu, dokaz da je vrijedan mog vremena. "Čokolada od karamele? Ali ja prezirem karamelu!", prosiktala sam ružno kada mi je jednom prilikom donio čokoladu. (Uvijek bi donio nešto, kakav kolač ili što god slatko. "Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose!", smijala se Bea.) U istom tonu izvalila bih i rečenice poput: "Ideja da upoznam tvoje prijatelje je potpuno besmislena i nepotrebna! Nije da si nešto značimo!" ili "Tvoje sms poruke su potpuno idiotske, ne sadrže nikakvu informaciju". Da, bila sam zla, temeljita u namjeri da opstruiram naš odnos kako se ne bi zaljubila. Na kraju sam shvatila kako sam se ipak zakačila i kako su moji pokušaji opstruiranja bili beznadni. Ali onda opet kad razmišljam, moj doživljaj njega počiva samo na jednoj činjenici- on je tako lijep! Kakav beznačajan razlog da se za nekog toliko zakačimo! To su ionako posve trivijalne stvari. Tko zna kakav bi zaista bio da je potrajalo. Možda Bea ima pravo- da je trebalo biti bilo bi.

Podjebavanju

Ljudi, stoka kakva jesu, vole izjednačavati pojmove šala/podbadanje i vrijeđanje/omalovažavanje. Omalovažavanje drugog čovjeka sredstvo je liječenja vlastitih kompleksa i frustracija. Optužiti drugog čovjeka za to da nema smisla za šalu, znači ne samo vrijeđati ga pod krinkom šale, nego i učiniti da se osjeća loše što je reagirao na pokušaj omalovažavanja. Također, ljudi se često šale na temu mentalne retardacije, duševnih bolesti ili silovanja. Mislim da se ne bismo smjeli niti šaliti na spomenute i slične teme. Mi moramo uvidjeti koliko loše činimo samim šalama jer i beznačajna šala doprinosi mistifikaciji problema te ga svakako ne rješava. Isto tako, činimo loše kada čitamo smeće od literature ili kakvo smeće od članka ili pak obitavamo unutar površnih odnosa. I makar znamo da je sadržaj koji konzumiramo smeće i čitamo ga iz šale i s odmakom, mi činimo loše svom mozgu koji ne bi smio gutati sranja. Mi imamo odgovornost hraniti svoj mozak samo prvoklasnim proizvodima.

"Treating people like shit because you feel like shit doesn't help anyone."

O ljudima oko sebe

Mnogi su spavači, gotovo zombiji. To su oni koji svaki dan ustaju, odlaze na posao, vraćaju se kući, konzumiraju hranu i san i sutra opet ista priča, tako unedogled. Kao da samo čekaju smrt. Ne vidim svrhu njihove egzistencije, ne vidim zašto udišu zrak ako gotovo da i ne postoje. Kakvo traćenje nikad ostvarenog potencijala.

O novcu

Taj običan komad papira, ta trivijalna stvar je čisto zlo, "vrag pakleni", rekla bi moja majka. Novac je ovisnost. Onaj tko želi još novca je ovisnik ili psihički bolesnik. Uče nas da što više novca imamo, što više zarađujemo, to smo uspješniji! NE!, Što više novca imaš bolesniji si, veći si ovisnik.

O sustavu i pisanju

Thompson je rekao: "Što kažete, primjerice, o generaciji koju uče da je kiša otrov, a seks smrt? Ako voditi ljubav može biti fatalno, a proljetni pljusak može pretvoriti kristalno čisto jezero u crni otrov, ne preostaje nam puno drugoga nego da sjedimo pred TV-om i beskonačno masturbiramo. To je čudan svijet. Neki ljudi postaju bogati, dok drugi jedu govna i umru.“

Žele mi slomiti duh, ugušiti kreativnost/individualnost! Društvo ništa ne pogađa kao individualnost. Društvo mrzi individualnost. Ja kao individualac i pisac kritiziram društvo. Što li drugo umjetnik čini nego kritizira društvo, promišlja na temu društva i stavlja sebe u kontekst? Kritiziranje modela koji je u modi, garancija je polemike. Nazvati se piscem, novi je moment u mom stvaralaštvu. Osjećam se kao pisac (namjerno koristim riječ pisac, a ne spisateljica) tek vrlo kratko. Ubija me misao da sam najgora spisateljica/pisac/ženski pisac u povijesti, a onda se sjetim da postoji Coelho. Haha.

Moje bivanje djevojčicom očituje se i u mom tekstu. Kako sazrijevam, sazrijevaju i moji tekstovi, sadržajem pa tako i formom. Koliko god njegujem dijete u sebi, osjećam sram pri čitanju starih tekstova jer u tim trenucima uviđam koliko sam djetinjasta i i samim time loša u onom što radim.

Ne razumijem one koji preziru moj tekst, a uporno prate moj rad. To je kao da ne voliš jesti tortu od sira,ali je konstantno jedeš i to u prekomjernim količinama. Kakva je to poremećena potreba za nečim što je odbojno? Govori li to više o tebi ili o mom tekstu? Shvaćam kako moji tekstovi mogu provocirati nečiji ego trip. Takav ego nema kamo uklopiti moje tekstove, oni su za njega previše opasni, konfrontiraju ga s onim od čega bježi i za što nema petlje. Kako ego racionalizira da je dobar i pun ljubavi, mora tražiti potporu u vanjskim vrijednostima jer inače bi se raspao. Onda u ono što ga ugrožava projicira stvari koje drži suprotnima svojim vrijednostima. Takve kvalifikacije često nemaju veze sa mnom, nego s onima koji ih daju.

Najbolje su mi one koje su pušile kurac po wc-ima, a sad se snebivaju nad mojim tekstom.

O pisanju

"I've got some issues. I'm trying to get them out. "

Raspitivala sam se što znači biti dobar pisac. Ubija me to pitanje, razdire me potpuno. Ozlijedila bih se koliko sam jalna na samu sebe što sam toliko nedovoljna. Iako, pitam se potječe li moja nedovoljnost od mog odgoja, od oca kojem nikad ništa što napravim neće biti dovoljno dobro? Pitala sam one starije i iskusnije. Naravno, imala sam na umu onu dobro poznatu jednadžbu koja ide: 80% rad + 10% talent + 10% sreća = uspjeh!

X: "Što znači biti dobar pisac? Mislim da tu ima više stvari - ovisi i što se piše. Novinski tekst sa svojih 5w itd, itd je druga struktura od literarnog. A što je zajedničko? Kad ono što se piše teče, i kad se uklapa u neku cjelinu pa si zadovoljan i time što ispada i kako se zabavljaš dok radiš.

Osjećaš se kao antikrist među kolumnisticama? Znači da imaš svoj put, a distinkcija je važna!

Y: "Ako pročitaš svoj tekst od prije 6 mjeseci i nije ti neugodno zbog njega (ne zbog sadržaja, nego stila) onda možeš samoj sebi odati priznanje. Odgovor na tvoje pitanje ne postoji. Nema testova ili špranci po kojima bi to mogla utvrditi. Tko god se izražava pisanjem po defaultu nije nikad siguran je li to dovoljno dobro. Ne brini. To je normalna dilema za mladog pisca. "

Z: Pisanje je igra!

Pitala sam i jednog bivšeg ljubavnika, kantautora naravno, što on misli o dobrom tekstu. Bivši ljubavnici su kao zimska roba u vrećama za smeće koje vadiš van jednom godišnje, kako bi se uvukla u stare krpice i doživjela senzaciju kao onaj put kada je taj odjevni predmet bio posve nov. Nekad posegnem za starim ljubavnicima, obrišem prašinu s njih i uzmem ih opet.

J. je rekao: " Dobar tekst je onaj:

U kojem svaka rečenica navodi na onu drugu, u kojem radnja teče.
Bitan je stav, a ne tema, sve dok imaš stav, možeš pričati i o najtrivijalnijm stvarima.
Budi sarkastična, ne zla! Tvoj tekst nikada ne smije postati obračun, osim ako se ne radi o ljudima koje znaš tako da se oni mogu obraniti, tada je to dijalog. Ako i postane obračun, okreni na sarkazam. ("Holding on to anger is like drinking poison and expecting the other person to die!")
Piši uvijek samo ono o čemu zaista želiš pisati, ne obaziri se na trendove.
Ne moraš puno izlaziti da bi imala o čemu pisati, da bi imala osjećaj da ti se nešto stvarno događa. Više ne izlazimo kako bi nam se nešto događalo. Izlasci su samo ionako fabrikacija lude zabave.